Zdravstveni odgoj s novom školskom godinom vraća se u učionice, a s njime i nekima sporne teme četvrtog modula o spolnosti. Homoseksualnost, transrodnost, masturbacija, kontracepcija, kondom, neprimjereni dodiri, pornografija, prostitucija, teme su od kojih u 21. stoljeću, kada su nam tehnologije dostupnim učinile gotovo sve, mnogi još zaziru i pozivaju na apstinenciju i prirodnu kontracepciju.
Pozivati na apstinenciju, koja po definiciji znači suzdržavanje od spolnog odnosa do stupanja u brak i vrlo nesigurnu prirodnu kontracepciju, postaje zaista apsurdno u trenutku kad istraživanja pokazuju da je u 27. godini 95 posto djevojaka i 97 posto mladića seksualno aktivno te da se mnoge mlade djevojke neželjene trudnoće rješavaju na najgori mogući način – pobačajem. Ignorirati postojanje neželjenih dodira i uskratiti djetetu informaciju o njima znači pedofilu, koji nam može biti rođak, susjed ili prijatelj, pružiti ležernije iživljavanje na žrtvi koja ne zna da se to drugoj djeci ne događa i da se ne bi smjelo događati ni njemu.
Uostalom, kad je riječ o zdravstvenom odgoju, svi mi, pa i oni kojima se on ne sviđa, ne smijemo zaboraviti da se on održava u javnim školama i da takav program ne smije pogodovati krajnostima. To znači da u njemu nema mjesta preliberalnom pristupu, primjerice da djecu s deset godina podučava zorno na krastavcu ili mrkvi, svejedno, kako koristiti kondom, ali isto tako taj program ne smije, kao što bi neki željeli, zatvorit oči pred problemom pedofilije, prostitucije, pornografije.
