Jedva pet kilometara od Trga bana Jelačića i jedva 35 centimetara ispod zemlje ruka jednog srednjoškolca je prije 67 godina stisnula u ruci križić sa svog lančića, sekundu prije nego što mu je neki lik s Josipovićevom “lijepom partizanskom kapom” ispalio metak u čelo. Uz njega leži već 67 godina 29 njegovih prijatelja, svi “na rubu punoljetnosti”, kako kaže sudski vještak čudeći se njihovim neobično zdravim zubima. Jedva pet kilometara od centra Zagreba i 35 centimetara ispod zemlje tu je i par kopči od remena, poneka tabakera, samo jedne jedine vojničke čizme, svi u plavim uniformama i baš svi ruku vezanih čeličnom žicom. Na vrhu grobnice veća je količina čahura koja jasno govori da se radilo o egzekuciji jer u tijelima su njihova puščana zrna. Po prvim procjenama, radi se o pitomcima dočasničke škole ili kadetima zrakoplovne škole, mladost na rubu punoljetnosti, kako u izvješću Ureda za istraživanje komunističkih zločina navodi vještak sudske medicine.
Jedva koji kilometar od te lokacije u Gračanima, na istim obroncima Medvednice nekada se nalazilo lječilište za plućne bolesti Brestovac. U Drugom svjetskom ratu bilo je to lječilište NDH, a danas se dvoji je li tamo bilo 170 ili 210 pacijenata i članova osoblja bolnice. Svi su, naime, “nestali” nakon što su jedinice jugoslavenske vojske preuzele tu bolnicu. U sljedećem ratu to će napraviti na Ovčari! I tu su 67 godina kasnije stigli djelatnici ureda za istraživanje komunističkih zločina i pronašli “posmrtne ostatke koji odgovaraju broju od 36 ljudi”, a iskazi mještana i brojne druge indicije sugeriraju da se radi o dijelu pacijenata i osoblja plućne bolnice Brestovac. Ako se ne varam, ni jedan medij osim Večernjeg lista nije detaljnije objavio te strahote. Mediji se danima zgražavaju nad raskomadanim tijelom nađenim u Splitu, tjednima smo pratili detektivske medijske analize čije je tijelo prošle godine nađeno u Jarunu, ali gotovo suučesnička nezainteresiranost lišena minimalnog pijeteta vlada za momkom koji na 35 centimetara ispod zemlje kojom koračate svake nedjelje kad idete na Sljeme, drži svoj križić u ruci, kao što se gotovo suučesnička medijska i politička šutnja proteže i na 29 njegovih prijatelja. “Mladosti na rubu punoljetnosti”, kako im dob precizira vještak. Svi do jednoga dobili su metak u čelo, negdje između 13. i 15. svibnja 1945., kako stoji u nalazu Ureda kojem prijeti ukidanje.
Ta medijska šutnja koja 67 godina kasnije djeluje kao pljesak, proteže se i na “posmrtne ostatke koji odgovaraju broju 36 osoba” jer baš nikoga da istraži gdje su tijela ostalih bolesnika i liječnika iz te svirepe priče, baš nikoga da Dnevnik, Vijesti ili prvu stranicu novina posveti onom likvidiranom dječaku s križićem u ruci, baš nikoga da pokaže prezir prema životinji koja je srednjoškolcima pucala u glavu! “Onaj tko tuđu djecu ubija – nema djece, onaj tko tuđe majke ucviljuje – nema majke, onaj tko tuđe domove ruši – nema doma!”, grmio je 1991. u slavnom govoru Vlado Gotovac generalima JNA, no ne proteže li se taj govor kao kletva na sve one antifašiste koji su na 35 centimetara ispod zemlje zakopali 30 mladića “na rubu punoljetnosti”? Jer to je ista vojska, s istim “lijepim kapama na glavi”! S kojim ljudskim i profesionalnim pravom mediji šute o zvijerima iz Gračana? I ne samo mediji! Nisam čuo jedne riječi o toj temi ni od HDZ-a! Čak i kad Uredu prijeti ukidanje! Kakvu vjerodostojnost ima ona HDZ-ova predstava o potrebi istraživanja komunističkih zločina kad jednu jedinu press konferenciju nisu posvetili ukidanju Ureda? Nisam čuo ni jedne stranke da je ozbiljno progovorila o otkriću tih strahota i paralelnoj ambiciji vlasti da ukine Ured. U tjednu u kojem su obznanjene te strahote inače vrlo angažirani zastupnik u Saboru gospodin Vukšić rezolutno pita Vladu: “Ostvaruju li svinje na hrvatskim farmama pravo na dnevnu šetnju?”. To je kapitalno nacionalno pitanje koje zanima laburiste, treću stranku po snazi u zemlji! Pitam neki dan osnivača Ureda, Andriju Hebranga je li moguće da se nakon tih istraživanja Ured ukida? On objašnjava da je u nekoliko mjeseci djelovanja Ured obradio 30 lokacija, a nakon što je objavio podatke o prvim iskapanjima, donesena je odluka o njegovu ukidanju. Operativne poslove Ureda trebao bi preuzeti Ivan Grujić, za kojeg Hebrang pun gorčine pita kako je moguće očekivati da će dugogodišnji dužnosnik UDBE koji je za UDBU radio od 1972., dakle za organizaciju koja je likvidirala, pokapala i sakrivala žrtve na skrivene lokacije, istraživati poslove iste te UDBE?
Šezdesetih godina, kada se gradio savski nasip iza prethodnog nasipa kod škole na Cvjetnoj cesti gradsko komunalno poduzeće je cisternama crpilo smeće iz kanala uz ceste Zagreba i tamoiza tog nasipa navažalo tu crnu mokru smjesu. Prilikom izgradnje novog (današnjeg)) nasipa omladinske radne brigade koristivši tu zemlju otkrile su masovnu grobnicu (kosturnicu) od dvadesetak leševa. Po to "nalazište" je došao TAM-ov JNA kamiončić i odvezao u nepoznatom smjeru. Kasnije su i ravnini Cvjetnog naselja pronađena još dva grobišta. U prvom je bilo oko 50 kostura i dugo nitko nije došao po to pa su se kosti raznosile skoro mjesec dana.Onda su došla mrtvačka kola koja su napunili sa preostalim kostima i ona su to odvezla u nepoznatom smjeru. Treće nalazište bilo je i ravnini današnjeg III Cvjetnog naselja i tu je bilo najveća grobnica preko 100 kostura a vjerojatno i više jer kada je to otkriveno dovezli su buldožer JNA i čitav taj dio ugradili u današnji savski nasip. To je mjesto gdje su ona tri aluminijska bora ili neznam što već predstavlja ta skulptura. Interesantna je činjenica da je pedesetih godina svakodnevno na području iza nasipa prema Savi vježbala JNA ali nikada nisu kopali rovove na tim lokacijama. Kosturi su bili na dubini od 50-70 cm. Uz njih su bili ostaci dugmadi, kopči za opasače sa oznakama vojske NDH. Sve lubanje su imale zdrave zube i još im nisu iznikli ni umnjaci tako da se evidentno radilo o jako mladim ljudima. Mjestimice se zemlja i kosti obojili ljubičastom bojom jer se vjerojatno u džepovima uniformi nalazile takozvane "tintblaj" olovke kod koji se je na vlazi topila mina i tako poljubičastila oko sebe zemlju i dijelove skeleta. Nikada u nijednim novinama nije izašao taj podatak premda samo za ta grobišta znali mi kao djeca, naši roditelji koji su stanovali u Odranskoj,Lomničkoj,Brezničkoj i Strupničkoj kao i studenti koji su studirali a stanovali su u obližnjim studentskim domovima. Čak su studenti (vjerojatno medicine) odnosili lubanje.