Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 166
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Marko Biočina
Autor
Marko Biočina

Javne šume i vode su zadnja crta obrane. Obrane od nas samih

rijeka drava
Marko Mrkonjić/PIXSELL
26.01.2013. u 14:00

Dva desetljeća Hrvati žive od prodaje onoga što su naslijedili i troše ono što će njihovi potomci tek stvoriti

Bivši njemački kancelar Helmut Kohl jednom je zaključio da su “ekolozi poput lubenica – izvana zeleni, a iznutra crveni”, aludirajući na sklonost ekoloških aktivista da kroz ideje zaštite okoliša promoviraju antikapitalističke ciljeve. Primjenjujući Kohlov kriterij, a u povodu aktualnih rasprava o Zakonu o strateškim investicijama, moglo bi se zaključiti da su u Hrvatskoj i lijevi i desni, i Crkva i nevladine udruge i sindikati u dubini duše crveni. Moguća prodaja osnovnih nacionalnih dobara – voda, šuma, morskog dobra – shizofrena je tema u domaćoj javnosti.

U državi trajno opterećenoj privatizacijskom pljačkom iz sredine devedesetih lako je skupljati političke bodove na idejama radikalnog konzervacionizma umotanog u fini papir zaštite nacionalnih interesa. Funkcionira to tako već godinama, pa je u Hrvatskoj dvostruko veći postotak teritorija pod ekološkom zaštitom nego što je prosjek EU, milijuni hektolitara pitke vode svake godine isteku u more, a brojne mineralne sirovine ne eksploatiraju se zbog mogućih štetnih utjecaja na okoliš.

Legitimna je to politika, no jesu li stanovnici Hrvatske spremni platiti i njezinu cijenu? Jer, isti oni koji koji danas propagiraju nužnost zaštite onoga što ćemo ostaviti budućim generacijama, već dvadeset godina žive iznad svojih mogućnosti prodajući imovinu koju su naslijedili od svojih očeva. I ne samo tu imovinu. U samo dva desetljeća uspjeli smo stvoriti toliki javni dug da svako dijete rođenjem dobiva i minus od 9500 eura. Dakako, svi ćemo za to okriviti loše političke elite, no jesu li oni jedini krivci? Jer, koja je to društvena skupina u proteklih dvadeset godina zaštitu nacionalnih dobara bila spremna poduprijeti konkretnim djelima. Katolička crkva?

Prije samo nekoliko mjeseci njezin svećenik za milijun eura prodao je golemu parcelu uz more u Baškoj Vodi za potrebe gradnje turističkog resorta, u Zagrebu su zemljište dobiveno od države za gradnju sveučilišta iznajmili za potrebe podizanja trgovačkog centra, a u Dajli stoljetno imanje benediktinaca za gradnju golfišta. Kako to da ga nisu iznajmili nekom poljoprivredniku? Danas pozivaju na očuvanje nacionalnih resursa, a kao i tisuće onih koji tvrde da Vlada nema pravo raspolagati javnim dobrom. Koliko je među njima onih koji su svojim bespravnim građevinama zaposjeli javni prostor – a ima li većeg javnog resursa od prostora – da bi im Vlada sad dala priliku da to legaliziraju. Nije li i to Vladino neovlašteno raspolaganje nacionalnim resursima? Ivo Sanader možda će deset godina robijati jer je MOL-u za mito predao Inu, no 22 posto dionica tvrtke Mađari su kupili od samih građana. Značajan dio toga prodao je Braniteljski fond. Ljudi su krvarili za stvaranje države, a onda za sitne pare raznim Ostojama, Eltzovima i ostalim predstavnicima krupnog kapitala prodali ono što im je temeljem te borbe pripalo.

Danas se na Stradunu prosvjeduje protiv golfa na Srđu, no koliko je tamo onih koji bi odbili prodati svoju djedovinu kad bi ponuda bila dovoljno visoka? A što sa sindikatima? Radikalno traže da država podmiruje njihove socijalne potrebe, no bi li bili spremni odreći ih se u zamjenu da Vlada, primjerice, odustane od prodaje Hrvatske poštanske banke?

Istina je ružna, ali jednostavna. Dva desetljeća živimo trošeći ono što su naši preci stvorili i ono što će naši potomci tek stvoriti. Suočeni s nesposobnošću da živimo u skladu s vlastitim mogućnostima, sad se nadamo da će oni koji nas naslijede biti sposobniji od nas. Da bismo im nešto ostavili, kao i mnogo puta prije, povući ćemo crtu. Šume i vode zadnja su crta obrane. Obrane od koga? Od nas samih!? Poput ovisnika uvjeravamo se da će ovaj put sve biti drukčije. Sačuvat ćemo ono što imamo, samo da ne bismo morali odgovoriti na pitanje zašto nam je samo to ostalo.

Ključne riječi

Komentara 3

MI
Micko4
14:38 26.01.2013.

Odličan članak, pohvala autoru Marku Biočini! Zakonom o strateškim investicijama omogućuje se totalna RASPRODAJA ostatka ostataka Nacionalnog blaga! ( Članak 18 ) Povezivanjem Zakona o strateškim ulaganjima sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu tzv.Investitor" se oslobađa i plaćanja bilo kakave pristojbebe ( Članak 24, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, stavka pod slovom "i") Nema tih riječi kojima se može opisati prodavanje MAGLE Kukuriku Kukulele Koalicije ! Hrvatska Nacijo, dobro došli u NOVO ROBOVLASNIČKO DOBA!! ( u nadi sam da će ipak malo razuma prevladati te da će se Zakon o strateškim ulaganjima povući iz "procedure")

MA
matura
23:25 26.01.2013.

Gospodine Biočina, ne može se govoriti u isti mah o privatnom vlasništv i narodnom vlasništvu. To su dvije različite životinje. Privatno vlasništvo može se upoterebljavati za bilo što, dok mi ovdje govorimo o narodnom vlasništvu. Dajla i ostale imovine ne spadaju u tu kategoriju.

RA
radovanzagrebcanin
23:59 26.01.2013.

OVAJ NARUČENI KOMENTAR je čista jeftina demagogija. Nitko a posebno HDZ nije protiv ulaganja, ali neželimo u Hrvatskoj sve obrtnike i male i srednje ulagače kao gradjane drugog reda. Birokracija mora raditi brže za sve a ne samo za nekolikoo većih stranih ulagača koji već i danas mogu kupiti poseban tretman u državi. Protiv smo zanemarivanja ekološkog zakonodavstva jer to jest tekovina demokratske europe. Neželimo opet projekte kao Vinil klorid u kaštelima, ili Azbest u Solinu, pa da poslije desetci tisuca gradjana boluju i umiru. Laž je da je svaki gradjanin duzan 9500 eura, istina je da su Hrvatski gradjani isplatili sve Yugo dugove, isfinancirali obranu i obnovu,izgradili autoceste, oko 500 000 novih stambenih jedinica, isto toliko cca 600000 boljih automobila kupili i još puno toga što im život danas čini boljim. Pri tome su sve to učinili i samo su dužni 9500 eura. U tom prosječnom dugu su i sve obnovljene i nove tvornice, shoping centri i gospodasrki objekti širom Hrvatske. Toliko o gornjem naručenom komentaru. Nekome se očito očajnički žuri progurati ovaj loš prijedlog zakona.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?