Više od tri mjeseca Jadranka Kosor se ponaša kao da trči po minskom polju dok joj meci fijuču oko glave. Krivi korak i buuum!, a ne bude li trčala u cik-cak, mogao bi je odstrijeliti neki nasumce ispaljen metak, bilo iz HDZ-a ili iz opozicije.
Postala je stručnjakinja u izbjegavanju konkretnih odgovora, majstorica za "vidjet ćemo", "trebali bismo", "još se ne zna" i "neću nasjesti". Poput plivača početnika, koji se uspaniči čim pod nogama nema čvrsto tlo - u politici preživljavanja na koju je osuđena samim načinom na koji je došla do poziciji - pokušava se držati čvrstog ruba.
Shvatila je da je važno da bude drugačija od Sanadera i da će to za početak biti dovoljno. Gdje je on bio bahat, ona mora biti meka, gdje je on bio krut, ona mora biti pomirljiva. Javnost zasićena vječitom Sanaderovom ljutnjom i nepristupačnošću priznaje Kosorovoj da ju je osvojila dostupnošću i smiješkom, koji izvlači i kad je najumornija.
Naučila je kontrolirati govor tijela, ne pokazuje grčem lica da je iritiraju pitanja, ne svađa se, ima lijepu javnu riječ za svakog člana Vlade, što god doista mislila o njima, uspijeva posramiti Luku Bebića, koji je poput uvrijeđenog djeteta iznio svađu iz stranke u javnost. No dok je posve u redu da Kosorova pokušava naći čvrsto tlo i izbjeći zamke u svojoj stranci - odgađajući neminovno sučeljavanje u kojem može pobijediti ili "poginuti" - njezino cik-cak vrludanje oko konkretnih pitanja može s vremenom razotkriti koliko je šuplje i neupamtljivo to što govori.
Jasno je da premijerka neće govoriti koga od ministara treba maknuti prije nego u Saboru bude izglasan proračun i ne odluči je li spremna nakon predsjedničkih izbora krenuti u izvanredne parlamentarne da bi kapitalizirala ovo što je učinila ili će pokušati opstati do redovitih 2011. godine. Treba joj kompaktno HDZ-ovo i koalicijsko glasanje, pogotovo ako proračun bude u rashodovnoj strani loš kao što se sluti da će biti.
Ako doista smjera, kao što kuloari govore, počistiti svoju vladu od neefikasnih i kompromitiranih ministara, treba joj još vremena jer u ovom trenutku nema uporište da postavi prave ljude na prava mjesta. Nema sumnje da ona zna koji se od sadašnjih još oslanjaju na Sanadera, s kim se bivši premijer sastaje od Zagreba do New Yorka, ali joj je jasno i da je za nju osobno najteži dio puta samu sebe otrgnuti od percepcije Sanaderova čovjeka i njegova izbora.
On je javnosti od početka pokušao nametnuti Jadranku koja je marljivo sjedila na sastancima i sve zapisivala kada to nitko drugi nije htio i teško je s tom "preporukom" od sebe napraviti državnicu. No da bi to uspjela, Kosor mora prije svega shvatiti da nema nikakve koristi od trenutnog imidža dobre premijerke u lošoj vladi. Loša vlada čini i najboljeg premijera lošim, jer mu se mandat svodi na popravljanje pogrešaka.
Da bi bila doista dobra premijerka, ona mora imati dobru vladu, vladu sastavljenu od kompetentnih i nekompromitiranih ljudi, vladu koja neće povlačiti svoje loše i nedorečene zakone, vladu koja neće grebati po džepovima građana da bi namirila svoje neracionalne troškove, vladu koja će znati što s viškom zaposlenih, vladu koja će kontrolirati svoje kadrove umjesto da svaki dan bude zatečena nekom aferom.
Ne može se premijerka ponašati kao da to nema veze s njom. Sve to ide na njezinu premijersku dušu i za sve će to na izborima odgovarati prije svega ona. Ako HDZ bude poražen na izborima, bit će to zato što ona nije odradila svoj posao kako treba, a ne zato što je imala loše ministre, nadzorne odbore, zakone...
Nju će upravo HDZ s velikim veseljem "objesiti", a građanima priče o njezinoj koncilijantnosti neće u tom trenutku biti nimalo važne. Što prije Kosorova prizna da ima lošu vladu, to će prije otvoriti put da stvarno postane premijerka. Za sada je još uvijek samo taokinja Sanaderove vlade.
Jedini dobar premijer je onaj premijer koga narod izabere imenom i prezimenom, onaj koji to postane na kurvanjski nacin nije dobar premijer, a vlada koja to dozvoli jos je gora.