Najnoviji televizijski istup lidera SDP-a Zorana Milanovića pokazao je
sve boljke naše političke kulture. Jasno je da političari nisu spremni
na ista mjerila u ocjeni postupaka aktera u političkom miljeu. No,
izbjegavši odgovoriti na pitanje voditelja je li neprimjereno da
predsjednik države prepričava svoj privatni razgovor s Mirjanom Pukanić
te da pritom poziva policiju da je sasluša insinuirajući tako da je
možda i ona osumnjičenica, predsjednik SDP-a je u emisiji “Nedjeljom u
2” propustio veliku priliku.
Naime, mogao je pokazati javnosti da je spreman izdignuti se iznad
političke solidarnosti s istomišljenikom Mesićem te da se ne libi
kritizirati i političke mentore ako ne poštuju Ustav i zakon. Međutim,
svojim izgovorom kako “nije čuo” spomenutu predsjednikovu izjavu
Milanović je pokazao da je spreman raditi kompromise s vlastitom
savješću te izbjegavati odgovore koji se sami po sebi nameću. To više
što bi sigurno “opalio” po Sanaderu da je izrekao nešto slično.
Isto tako, više je nego očito da je šef SDP-a svoj omiljeni odgovor “ne
znam” iz prijašnjih nastupa u spomenutoj emisiji, koji su mu mnogi
zamjerali i zbog čega je bio izvrgnut javnoj kritici, odlučio
zamijeniti prešutnim odobravanjem predsjednikovih izjava. To mu se ne
može zamjeriti, jer on je dužnik predsjedniku Mesiću, koji nije skrivao
sklonost prema Milanoviću. Dapače, sa simpatijama je pratio njegov
uspon na stranačkom tronu, a bio je na njegovoj strani u srazu sa
Sanaderom na prošlim parlamentarnim izborima.
Ali Milanović, koji je uvijek spreman na kritiku i inzistiranje na
proceduri i zakonima kao temeljima demokracije, u ovoj je emisiji
kiksao. No, još veću nelagodu izazvalo je njegovo izmotavanje u
odgovoru na voditeljevo inzistiranje da komentira trokut
Mesić-Pukanić-Petrač. Milanović, lider oporbe, nije odgovorio ništa,
skrivši se iza svoje nove omiljene fraze “Nisu mi poznate okolnosti.
Tad nisam bio šef SDP-a”. A što tek reći na to da je sličnom opaskom
izbjegao odgovoriti i na pitanje je li izvršio pritisak na Milana
Bandića da smijeni Slobodana Ljubičića!?
Očito je Milanovićeva direktnost i otvorenost, koja ga je resila kad je
krenuo u utrku za predsjednika SDP-a, zamijenjena konformističkim
frazama kad su u pitanju njegovi istomišljenici, a kritika ostaje samo
za njegove oponente. Gostujući kod Stankovića četvrti put u godinu i
pol, Milanović je pokazao da ima svoje ljudske slabosti te da nije
spreman dokraja biti principijelan. To je njegovo pravo, no to nije ono
što je javnost očekivala od lidera SDP-a.
U POVODU
Izmotavanja šefa oporbe
