Nakon petsto milijardi dolara potrošenih na razna ratovanja
u posljednjih nekoliko godina i više od 3300 poginulih
američkih vojnika, liderica demokratske većine u Kongresu, Nancy
Pelosi, kazala je da predsjednik Bush više ne može dobivati
bjanko čekove kako bi bez kontrole vukao naciju u potpunu ratnu
katastrofu. Tako, prema istraživanjima, misli i više od 70
posto Amerikanaca koji zahtijevaju da u zakonskom aktu o financiranju
rata jasno stoje rokovi i uvjeti pod kojima će momci krenuti kući.
No, čini se da predsjednik nije spreman popustiti, pa bi se sve moglo
izroditi u jedan od najvećih sukoba između Kongresa i Bijele kuće u
novijoj povijesti. I jedni i drugi trenutno se kreću po
oštrici noža. Ukoliko Bush pristane da rokovi ostanu u
zakonu, priznat će da je pogriješio i da je više
od tri tisuće vojnika živote dalo uzalud. Ako demokrati odustanu,
predsjednik bi mogao steći osjećaj da može raditi što ga je
volja, a da mu nitko neće stati na put.
S druge strane nalaze se tragične priče obitelji čiji su očevi, majke,
kćeri ili sinovi otišli u Irak. Mnogi čiji se najmiliji nisu
vratili pokušavaju shvatiti što oni imaju s tom
zemljom na drugom kraju svijeta. Jako puno onih koji su se vratili pate
od teškog oblika stresnog sindroma, pa već postoje brojne
udruge koje im pomažu da nekako nastave živjeti. Priče o ovoj
bezrazložnoj patnji pune američke medije uz pitanje vidi li se kraj tom
užasu. Na žalost, ključ za okončanje ove apsurdne situacije leži u
Bushovim rukama, a njegova obećanja o suosjećajnom konzervativizmu
očito su se pretvorila u inaćenje rezmaženog djeteta, koje nije spremno
priznati da je izgubilo igru.
RIJEČ - DVIJE