"Dvije me stvari ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam – zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni", općepoznata je Kantova misao. U hrvatskom kontekstu dođem u napast da je parafraziram ovako: "Dvije me pojave u javnosti ispunjavaju sve većim zgražanjem i čuđenjem što ih više promatram, don Ivan Grubišić i Predrag Fred Matić..."
Emisija Nedjeljom u 2 u zadnjem izdanju predstavila nam je novog predsjedničkog kandidata. Don Ivan Grubišić svježa je politička pojava, koja će u trenutku izbora ući u 79. zimu, što znači da bi na kraju drugog mandata, koji očekuje, sa 89 nadmašio čak i Titove godine. Otkud osobi koja cijelog radnog vijeka nije imala dodira s realnim životom, u poznim godinama takva grčevita potreba za guranjem na političku scenu? Nedokučivo je leži li u podlozi te potrebe ekshibicionizam, fenomen besposlenog popa iz narodne izreke koji, umjesto da davi po umirovljeničkim tribinama, kao samoproglašena, a potom i medijski pomazana moralna vertikala dobiva nevjerojatan prostor u javnosti ili neki teže dokučivi uzroci. Predsjednička kandidatura lijeve pop-zvijezde besmislenija je čak i od Đapićeve. Gostujući u Nedjeljom u 2, osim uobičajene doze pljuvanja po Katoličkog crkvi, što se od dona i očekuje, mogli smo čuli kako ga narod nagovara na kandidaturu. Inače, svećenik Katoličke crkve koji će je kritizirati na razini nekadašnjeg partijskog komesara, vrlo je dragocjena figura, otprilike kao "pošten bosanski katolik" u Sarajevu. Na istoj su razini i časna Teresa Forcades, koju su nedavno vodali kao mečku po šibenskom festivalu ljevice i alternative, koju vlast ova bezdušne kapitalističke države službeno promiče. Nova europska heroina iz istog miljea jest i Cristina Scuccia, djevojka koja se prije nekoliko godina uvalila u časne, da bi nakon pobjede u talent showu The Voice u Italiji snimila obradu Madonnine pjesme Like a virgin, što je svakako kvalificira za stalni angažman u riječkom HNK.
Među desecima tisuća katoličkih redovnica naći će se uvijek jedna wannabe Severina i jedna lijeva teoretičarka s pričom na razini rabijatnog brucoša sociologije pa se ne treba čuditi ni popu predsjedniku.
Drugi medijski vrhunac tjedna bilo je gostovanje ministra Predraga Matića u Otvorenom u utorak. U toj emisiji posvećenoj prosvjedu branitelja ministar je eksplicitno diskvalificirao samoga sebe i svog pomoćnika Bojana Glavaševića, i to efikasnije nego bilo tko od njihovih političkih protivnika. Braneći pomoćnika Glavaševića, rekao je da je on "još uvijek mlad i neiskusan da ga se stavi na vjetrometinu". Pa zašto ga je onda predložio na tu funkciju? Dobri i potencijalno za zajednicu korisni ljudi, ako se nađu na krivom mjestu, mogu ostvariti sasvim suprotan učinak. Pomoćnik Glavašević imao je teško djetinjstvo, koje je obilježilo ne samo progonstvo i gubitak oca nego i to što se kroz odrastanje morao nositi i s mitom oca koji je za cijelu Hrvatsku bio glas iz razorenog grada, jedan od simbola vukovarskog stradanja. Kako odrastati uz tu kombinaciju manjka stvarnog oca, a istovremeno i viška simboličke sjene, zna samo Bojan Glavašević. Kako u toj situaciji izgraditi svoju osobnost, presjeći pupčanu vrpcu, postati autonomna osoba? Za razliku od većine sretnika koji kao normalnu fazu odrastanja prolaze sukob sa stvarnim ocem, on se morao suočiti s ocem kao mitskom figurom. Razumljivo je da mlada osoba propituje mitove i dogme, a kao intelektualac u formiranju on pogotovo ima potrebu za tim. To je teško, ali može biti općekorisno, ako osvijetli neke nove uglove priče o Vukovaru koju smo nekako prebrzo mitski procesuirali, stavili u kategorije i zaboravili. Ali je katastrofalno što je "mlad i neiskusan", kako ga titulira ministar koji ga je predložio na to mjesto, postavljen na važnu i osjetljivu funkciju ne kao bilo koji mladi asistent s lingvistike nego upravo kao sin mitskog oca. A onda s funkcije pomoćnika ministra branitelja propituje i podriva smisao onoga što ga je tu i dovelo. To nije moglo završiti dobro i konflikt je bio neizbježan. Neprirodna preobrazba vidjela se i fizički. Od simpatične studentske pojave odjednom se pojavio u odijelu u kojem je djelovao neprirodno i uštogljeno kao krizmanik ili čelnik stranačke mladeži. Besmislice koje je Glavašević nalupao o tome kako pripadnici neprijateljske strane u ratu nemaju PTSP argumentirano je među prvima razmontirao kolumnist Marcel Holjevac pokazujući da je dovoljno minimalno progulgati da bi se vidjelo kako Srbi itekako pate od PTSP-a, trunu u alkoholu, depresiji i ubijaju se, samo što se njihova država, koja ne želi priznati da je sudjelovala u tom ratu, o njima sustavno ne brine. Izjava koja je iz usta asistenta s Filozofskog mogla proći kao intelektualna provokacija, izrečena s pozicije pomoćnika ministra pokazuje neupućenost i zlonamjernost, što je dovoljan razlog za ostavku. Prevažna je i predelikatna pozicija pomoćnika ministra branitelja da se u okviru nje "neiskusan mladić" traži i propituje.
Matić je u Otvorenom, uz pomoćnika, pokopao i samoga sebe. Po stoti se put ponajprije legitimirao kao patnik, žrtva, branitelj, logoraš, koji je i sam patio od PTSP-a. Dakle, kao netko tko trebao biti u zasluženoj mirovini i baviti se stvarima u kojima uživa, bilo to pčelarstvo, umjetnost, znanost, ili aktivizam u braniteljskim udrugama. Ali ne, Matića su drugovi, kao rijetkog ideološki "našeg" čovjeka unutar politički inače nesklone skupine, uzdigli neslućeno visoko, jednako kao medijski don Ivana Grubišića ili Teresu Forcades. On jednostavno nije dorastao ministarskoj poziciji. Čovjek nema dovoljno znanja, iskustva u upravljanju složenim sustavima, koncentracije, takta i živaca da radi taj posao. Priča don Ivana Grubišića plitka je lijeva demagogija i samo činjenica da je iznosi svećenik dovela ga je u udarni termin nacionalne televizije. Da Teresa Forcades nije časna sestra, banalnosti koje priča ne bi nikoga zanimale.
Predrag Matić postao je ministar ne zbog sposobnosti nego isključivo zato što je rijetki čovjek na partijskoj liniji koji ima simbolički kapital vukovarskog branitelja. Na voditeljevo pitanje o njegovoj, već legendarnoj, izjavi kako će Hrvatska zbog braniteljskog prosvjeda biti izbačena iz EU, Matić se brani riječima: "Ja nisam vrhunski intelektualac niti se prikazujem kao takav, govorim običnim jezikom kakav se govori među braniteljima, u trenutku ogorčenja i razočarenja ja sam to izjavio...".
Pa što onda radiš na toj poziciji? To što je bio branitelj je dobrodošlo, ali nije dovoljno da bi bio dobar ministar branitelja, kao što ni dobar učitelj ne mora nužno biti i dobar ministar prosvjete, jer su potrebne i neke druge kvalifikacije. Ministar Matić potpuno je otuđen i prezren od većeg dijela populacije o kojoj bi se trebao brinuti. Radi se o specifičnom radnom mjestu koje uz velike organizacijske vještine, zahtijeva i empatiju, strpljenje, stalnu i kvalitetnu komunikaciju s braniteljima. On nema ništa od toga. Izjave poput – branitelja je petsto tisuća, neka prikupe 250 tisuće potpisa za moju smjenu i ja ću otići, svjedoče koliko je izgubio osjećaj za stvarnost. Kao da je prije tri godine skupio toliko potpisa pa došao na ministarsku poziciju, a ne da je ustoličen partijskom procjenom da je on idealan "naš čovjek u njihovim redovima". Braniteljskih udruga je puno. Neka javno navede koje od njih ga podržavaju i kakav mu je uopće legitimitet?
Matić bi trebao dati ostavku ne zbog odgovornosti prema braniteljima, jer je prema njima očito nema, nego barem zbog odgovornosti prema partiji i njenim interesima, jer im je postao ozbiljan kamen o vratu.
Tvrdoglavi Milanović već je pokazao jednu u hrvatskoj politici rijetku osobinu, a to je lojalnost prema suradnicima, pa i onda kada je nisu zaslužili. Stajao je uz medijski razapinjanog Čačića na svoju štetu do samoga kraja, pa i onda kada su ga se njegovi HNS-ovci javno odricali. On takav kakav jest Matića sigurno neće smijeniti da se dodvori javnosti iako ga je odavno trebao smijeniti jednostavno zato što ne obavlja dobro taj posao. HDZ-u odgovara da Matić što dulje ostane na poziciji ministra jer, otkako je smijenjen Jovanović, nema ministra koji je toliko "odradio" za njih.
Taj uvid čini besmislenim prigovore da iza prosvjeda stoji HDZ. Ako se ikada i u bilo čemu poklapao interes SDP-a i branitelja, to je sada da Matić podnese ostavku i da se otvori dijalog o trajnom i sustavnom rješavanju njihovih prava.
>>'Svi su izgledi za to da se kandidiram za predsjednika'
>>Don Ivan Grubišić: Za kunu su spremni sva načela izdati!
Hm, već mi je glupo pisati "svaka čast" na praktički svakom Vašem članku, Nino. :) Ali što drugo čovjek može reći nakon što pročita jedan ovako uravnotežen, argumentiran tekst, koji baca svjetlo smirenog razuma i malo dubljeg promišljanja u ovom našem društvu u kojem su prevladali histerični tonovi i halabuka od koje se ni jedna zdravorazumska, ljudska riječ ne može čuti? Svaka čast. Volio bih se s Vama naći i iskreno porazgovarati, onako kako razgovaraju stari prijatelji koji se dugo znaju i imaju potpuno povjerenje jedan u drugog. Možda mi se pruži prilika za to. :) Lijep pozdrav jednom od rijetkih intelektualaca koji se usuđuju još oglasiti.