– Ako pratite suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu i slušate njegove ministre, onda čujete kako redom tvrde da mu se nisu mogli suprotstaviti i da je on donosio sve odluke. S istim premijerskim ovlastima nakon njega došla je Jadranka Kosor, no teško da je ministre držala u takvom odnosu – rekao je dr. Branko Smerdel, šef Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu kada smo ga zamolili da prokomentira ideju bivšeg premijera Nikice Valentića za uvođenje kancelarskog sustava.
Autoritet ovisi o osobi
Dakle, nije poanta u tome koliko će se ovlasti propisati uz funkciju nego je stvar u osobi koja je obnaša i tome kako će te ovlasti koristiti.
– Valentić je bio uspješan premijer, ali u drugom sistemu. On je sam neprestano ponavljao da se ne bavi politikom nego gospodarstvom. Što se tiče politike, Valentić je imao ne samo kišobran i bokobran nego i nadređenog – podsjetio je Smerdel na predsjednički sustav na čelu s Franjom Tuđmanom u kojemu je Valentić bio premijer.
Osvrnuvši se dalje na Valentićevu primjedbu da bi valjalo uvesti kancelarski sustav kako bi premijer imao više ovlasti, vodeći ustavnopravni stručnjak i jedan od autora Ustava pita kakva to ograničenja sada guše premijera? Ispada da nikakva. Premijer, nastavlja Smerdel, mora preuzeti odgovornost i kao prvi ministar mora koordinirati rad Vlade i držati je na okupu.
– Valentić se zalaže da Tomislav Karamarko bude kancelar, no ne znam je li mu jasno da se istodobno zalaže za to da i Zoran Milanović bude kancelar. Ustavno uređenje ne može ići od pojedinca – upozorava naš sugovornik i vraća se na činjenicu da o pojedincu, njegovim sposobnostima, radu, ali i naravi ovisi kako će obnašati funkciju – s maksimalnim autoritetom poput Sanadera ili s daleko manjim utjecajem na ministre poput J. Kosor. Na pitanje bi li uvođenje kancelarskog sustava, uz ovlasti premijera da donosi uredbe sa zakonskom snagom, trebalo značiti i daljnje sužavanje ovlasti predsjednika Republike te njegov izbor u Saboru, Smerdel odgovara da kresanje predsjedničkih ovlasti ne bi ništa donijelo.
Sustav funkcionira
– Za izbor predsjednika u parlamentu zalažu se samo oni koji znaju da nikada ne bi prošli na izborima jer ne bi dobili podršku birača, ali bi ih zbog dobrog statusa u stranci predsjednikom imenovala većina u Saboru – kaže naš sugovornik i naglašava da postojeći sustav funkcionira u praksi. Spomenuo je primjere starih europskih demokratskih sustava poput Velike Britanije ili Kraljevine Švedske koji i dalje zadržavaju monarhiju, i to zato što ona kao model daje osjećaj stabilnosti.
>> 'Tomislav Karamarko bi trebao biti kancelar'
>> Milanović dobro čita znakove vremena, Karamarko ostao sam
to je onaj velemajstor ustavnog prava koji bi suspendirao referendum, kakav jeftini lik