Nakon što je putem medija smijenio zamjenika svoga ministra, ništa novog o nemoći, neprincipijelnosti i lošim stranama karaktera Zorana Milanovića nije nam otkrila činjenica da je kao predsjednik Vlade prihvatio neopozivu ostavku iz “drugog ešalona”, i to osobe koja je pod sumnjom tijela kaznenog progona odlučila potražiti utočište u saborskim klupama. Božica poreza Nada Čavlović Smiljanec ne bi izdržala na delikatnom mjestu šefice Porezne uprave eventualnu optužnicu protiv sebe, dok preuzeti saborski mandat i plaća mogu i osudu podnijeti. Stoga je njezina ostavka sve samo ne moralan čin i bez toga što se tek sada ohrabrila, služeći premijerovu kukavičluku, ispisivati medijske optužnice protiv svoga bivšeg šefa.
I tako, mic po mic, Hrvatska “uživa” u političkom cirkusu koji je podnošljiv dok nam otkriva kriminalne anomalije, ali inače – što se to tiče hrvatskih građana. Kako je krenulo, Linićev pa nekoć i državni neprijatelj broj 1, sudac Mislav Kolakušić, mogao bi dobiti premijerovu ponudu da postane njegov glavni savjetnik u specijalnom ratu kojem je cilj kriminalizacija Linića. Međutim, premijerov je problem što sudac Kolakušić, iako ga je Linić portretirao baš onako kako to propisuje kaznena odredba o “sramoćenju”, takav stav nikad nije, iako mu ga je i Linić pripisivao, i ne bi zastupao o Milanovićevu stranačkom drugu. Kao simbol pobune protiv predstečajnih nagodbi sudac Kolakušić mogao bi dobiti ispriku čak i u “jednom dnevnom listu”, kako se to “profesionalno korektno” kaže, koji je dok se odlučivalo o njihovoj predstečajnoj nagodbi pisao epske apologije Linićevoj genijalnosti i radničkoj solidarnosti zbog kojih samo što nije proglašen vitezom Slavkom Od Predstečajnih Nagodbi.
Doduše, zbog profesionalne solidarnosti većina medija, čiji su novinari trpjeli ili trpe posljedice krize otkazima ili rezanjem plaće, pravila se da ne vidi ništa sporno u tomu da se dugovi medijske kuće sa solidnim, a u iznimnim slučajevima i najvećim primanjima na našem medijskom tržištu rješavaju na teret proračuna. No pustimo priče o pravici, a posvetimo se antologijskoj lekciji o slobodi medija kojoj smo prekjučer svjedočili u tom dnevnom listu, koji se oslobođen okova Linićeva suda o predstečajnoj nagodbi, transformirao u Jutarnji list s čijih stranica prekjučer ekskluzivno doznajemo kako se iza “spasonosnog rješenja za očuvanje radnih mjesta” krije “daleko najveća afera” ove vlasti s Linićem kao glavnim krivcem.
A što je Linić učinio uz to što je spasio 670 radnih mjesta? Isto što i u slučaju EPH, Industrogradnje, Dalekovoda... Liniću se kao grijeh pripisuje varijacija na temu otpisa dugova, možda precijenjena procjena zemljišta vinkovačke Spačve za 27 milijuna kuna kao da ju je on sam radio, uz to što su i banke Spačvi oprostile desetke milijuna kuna duga. Što je tu novo, a na što lani nije upozoravao sudac Kolakušić, a potom i akademska zajednica? Ništa, osim što je Jutarnji list to “otkrio” baš sada kad se u jeku frakcijskih borbi u SDP-u prvi put pokreće interna premijerova istraga kakvu nije pokretao u slučajevima Sabo i Lovrić Merzel!? Sada premijer nije zabrinut, kao u slučaju sisačke županice ili šefice Porezne uprave, da bi slučaj Spačva mogao pokrenuti lavinu postupaka, već inzistira na akciji DORH-a, nesvjestan da svojim isključivim i lošim procjenama gomila pokret otpora i u svojim vlastitim redovima.
>> Grčić: Da nije bilo zahtjeva Europske komisije, Hrvatska bi ostvarila rast
>> Slavko Linić pisao Milanoviću: Pročitajte što mu je poručio
ovo je početak kraja kukuriku vlade, nema im više spasa