Prva žena na hrvatskom tronu, Kolinda Grabar-Kitarović, prekinula je kontinuitet vladavine muškaraca na Pantovčaku. I kad se mislilo da će njezin protukandidat Josipović s lakoćom dobiti još jedan mandat, svrgnut je voljom birača koje je očarala nova zvijezda hrvatske politike.
U osnovnoj i srednjoj školi imala je prosjek ocjena 5,0, a najviše je voljela učiti povijest i strane jezike. Imala je i svoje dječje maštarije.
– Kao mala, najprije sam maštala da ću biti domaćica u zrakoplovu, nekoć se to zvalo stjuardesa, a poslije sam htjela raditi u diplomaciji. Kako je to bila Jugoslavija, znala sam da nemam šanse raditi u diplomaciji pa sam planirala ići u Trst u školu za prevoditelje i ući u sustav UN-a i tako polako napredovati.
Međutim, nakon završene osnovne škole, prema reformi koju je proveo Stipe Šuvar, tadašnji ministar kulture u komunističkoj Hrvatskoj, Kolinda je trebala ići u školu prema mjestu stanovanja. Prema tom kriteriju, Kolinda je trebala pohađati srednju trgovačku školu. Ali njoj to uopće nije padalo na pamet nego je htjela „ići u najbolju i najtežu srednju školu“. Ta škola tada se zvala Centar za kadrove i obrazovanje u kulturi (danas Prva riječka hrvatska gimnazija, op. a.).
– Nisam uopće predala papire u trgovačku školu, htjela sam propustiti godinu, ali pohađati školu koju želim, a ne da mi država kaže u koju ću ići. Zatim sam otišla razgovarati s profesorima, uvjerila sam njih i direktora škole da stvarno želim pohađati tu školu i na kraju sam se upisala. Nekoliko nas bilo je primljeno u Centar na osnovi ocjena i zalaganja – priča Kolinda Grabar.
No, djevojčica s Grobinšćine u „najboljoj školi“ prvi put se suočila s predrasudama i diskriminacijom.
– U Rijeci su djeca s Grobnika, koja su govorila čakavštinom, bila jako diskriminirana, što nije bilo uredu jer je to predivan dijalekt hrvatskog jezika. Ja sam govorila hrvatskim književnim jezikom pa u školi nisu primijetili da sam s Grobnika, ali su to doznali – priča Kolinda koja se prisjeća da su neki nastavnici djeci koja su govorila naglašenom čakavštinom čak smanjivali ocjene, ne samo iz hrvatskoga jezika nego i iz matematike i fizike.
– Jednom, dok sam bila dežurna, nije bilo spužve. Ne znam što se s njom dogodilo. Jedan je profesor upitao: ''Tko je dežuran?'' Kad sam se javila, rekao mi je: ''Nosit ćeš mi travu s Grobnika pa ćeš brisati ploču.'' Bilo je takvih uvredljivih izjava. I zato sam danas vrlo osjetljiva na bilo kakvo aludiranje, na bilo kakvu diskriminaciju prema bilo kome što se tiče podrijetla, rase, boje kože, spola ili bilo čega – prisjeća se Kolinda Grabar vremena kad je Rijeka bila drukčija sredina, kad je odnos grad – selo bio izraženiji.
U gimnaziji je mlada Kolinda Grabar čula za mogućnost školske i studentske razmjene učenika sa SAD-om. Stoga se počela pripremati kako bi, u slučaju razmjene, četvrti razred srednje škole završila u SAD-u. Zbog toga se javila na natječaj. Budući da je trebalo ispuniti mnogo papira, napisati eseje ne engleskom jeziku, posudila je stari pisaći stroj.
– Moji prijatelji, koji su se javili na natječaj, dali su profesionalnim daktilografkinjama da im otipkaju radove dok sam ja sama tipkala s dva prsta uz dosta tipfelera. Lektori su mojim prijateljima lektorirali eseje na engleskom, a ja sam sama pisala svoje eseje. Na kraju je ispalo da sam ja dobila razmjenu, a oni nisu. Amerikanci su vidjeli da je moj rad autentičan'', pripovijeda Kolinda.
>>Cijelu biografiju potražite na svim kioscima i na www.mondo.hr od petka, 16. siječnja u Zagrebu te od subote, 17. siječnja u cijeloj Hrvatskoj, za samo 39,90 kn!
>> Uvijek je htjela više, čuvala je i tuđu djecu da bi si platila školovanje
>> Kolinda Grabar-Kitarović – prva hrvatska predsjednica!
>> Rezidencija u Visokoj zbog rizika mogla bi biti i skuplja od Pantovčaka
Kolinda nam je jedino svjetlo nakon duge tame sa kukulele trutovima i promašajima poput mesića i yusipovića.