Vlada Tihomira Oreškovića ušla je tek u treći mjesec mandata, a odnosi između Hrvatske i Srbije pali su na najniže grane iako je šef diplomacije Miro Kovač pri preuzimanju dužnosti isticao da će nova Vlada, za razliku od one Zorana Milanovića, obnoviti dobre odnose sa susjedima. A u Srbiji, pak, Aleksandar Vučić ide na prijevremene izbore 24. travnja i baš mu je bilo dobrodošlo malo prekogranične paljbe kako bi postigao željeni cilj, još veću većinu od apsolutne koju u Narodnoj skupštini već ima u ovom trenutku. Hrvatska od Srbije traži tri stvari, prvo, povlačenje zakona po kojem Srbija može suditi i hrvatskim državljanima za zločine počinjene u Hrvatskoj, drugo, zastupljenost hrvatske manjine u srbijanskoj skupštini kakvu imaju Srbi u Hrvatskoj, te treće, potpunu suradnju Srbije s Haaškim sudom.
Beograd obilježio dan NDH
Hrvatski zahtjevi, koji praktično blokiraju srbijanske pregovore, pojavili su se nakon što je notorni ratni huškač i vođa najgorih paravojnih jedinica Vojislav Šešelj oslobođen pred Haaškim tribunalom pa je hrvatskoj Vladi zatrebala jaka municija za javnu uporabu. Nema informacija je li prije toga Hrvatska pokušala u bilateralnim razgovorima postići dogovor o spornim pitanjima, pa blokada Srbije pomalo nalikuje na pokušaj da se dobiju bodovi u očima birača desne opcije. Slično je i u Srbiji, koja je na velika zvona, s izravnim televizijskim prijenosom u nedjelju ujutro, obilježila 10. travnja, godišnjicu osnivanja tzv. NDH, s govorom premijera Vučića. Vučić, naravno, nije spominjao ono što se događalo od 1991. ni svoju ulogu kao bliskog Šešeljeva suradnika u tome, držao se 1941. zaboravivši u cijelosti spomenuti antifašistički pokret u Hrvatskoj. “Zato Vučićeva rečenica da NDH ‘nisu stvorili vanzemaljci, ni Adolf Hitler, već Hrvati za Hrvatsku s jasnim opredjeljenjem da je ona moguća samo bez Srba’ ne samo da – najblaže rečeno – opet raspaljuje nacionalizam i poriče doprinos hrvatskog naroda borbi protiv nacizma, fašizma i ustaštva već dolazi i kao naručena svim revizionistima i ultradesničarima kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji; kako Zlatanu Hasanbegoviću tako i Vojislavu Šešelju”, piše kolumnist beogradskog tjednika Vreme Filip Švarm. U Hrvatskoj takva će usporedba izazvati ljutnju, ali bilo bi sjajno da situacija u nas nije takva da je u Zagreb već sad morao doći američki izaslanik za holokaust Nicholas Dean da bi na dan njegova posjeta i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Tihomir Orešković dobili iznenadnu inspiraciju da javno osude zločinački režim NDH i Ante Pavelića. Bilo bi puno bolje da se to dogodilo bez tako izravnog američkog poticaja. Slično tome, i Vučićevo koketiranje s antihrvatskom histerijom, u kojoj želi postići brisanje vlastite prošlosti, mogli bi mu se na kraju obiti o glavu. Jer, kaže srbijanski liberalni političar Žarko Korać, zapravo Vučiću trebaju dobri odnosi s Hrvatskom kako bi ostao odlikaš u napornoj trci prema članstvu u EU.
– Ivica Dačić, za razliku od Vučića, inzistira na antihrvatskoj retorici, on je pravi baštinik antihrvatske politike Slobodana Miloševića, čijeg je sina doveo na pozornicu u kampanji, ali i Jošku Broza, trudeći se izvući najviše što može iz obojice iako je Tita i Miloševića krajnje teško spojiti. A Vučić će odmah nakon izbora biti za suradnju s Hrvatskom – kaže Korać.
Hrvatski zahtjevi opravdani
U Mostaru su jučer na Međunarodnom sajmu gospodarstva bili i Vučić i hrvatska predsjednica, na kraju su se i sastali, no razgovor je trajao samo desetak minuta i nije bilo riječi o tome što Hrvatska zahtijeva od Srbije. Šefica srbijanskog Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko kaže kako će odnosi Hrvatske i Srbije ostati opterećeni prošlošću sve dok se nedavna povijest ne raščisti i ne stavi na svoje mjesto. – Srbija u ovom trenutku ima problematične odnose s gotovo svim susjedima iako se deklarativno zalaže za regionalnu suradnju, ali pod pritiskom EU i posebno Njemačke – kaže Biserko te dodaje da kao regija neće biti relevantna sve dok se odnosi u biti ne normaliziraju. Dakle, nakon što su Amerikanci stigli u Zagreb, čeka se pismo iz Berlina u Beograd. Dok traje dizanje nacionalnih tenzija, Hrvati u Srbiji žale se na antihrvatsko raspoloženje, a Srbi u Hrvatskoj već su poučeni da paze da ne provociraju. Kad je riječ o univerzalnoj sudskoj jurisdikciji, Biserko kaže da su hrvatski zahtjevi opravdani “imajući na umu regionalni kontekst i nedavnu prošlost”. Srbija ima problem sa suočavanjem s vlastitom prošlošću, s agresijom koju je Beograd pokrenuo protiv Hrvatske i BiH, neprestano se sve svodi na isprike za zločine iako je politika bila zločinačka u startu. Hrvatska bi opet mogla imati osjećaj nepravde jer ne samo što Srbiju nitko ne sili pa čak i ne nagovara da pogleda istini u oči nego je i Šešelj oslobođen nevjerojatnom presudom haaškog sudskog vijeća. No, i sam Zagreb, kao i puno puta dosad, kao da želi beogradskim optužbama dati za pravo i ne može odoljeti mazohističkim potezima koji hrvatsku politiku vezuju uz ustašku nostalgiju riječima koje odjekuju diljem svijeta i dovode nam izaslanike velikih sila da nas pouče o tome da holokaust nije iznenada nestao iz povijesti.
>> Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar-Kitarović danas će razgovarati o blokadi poglavlja 23
Stvarno ste dosadni sa ovim glupostima vise. Toliko je ta prava mrznja izmedju Srba i Hrvata minorna, samo ljudi to neshvataju. Nekih 10tak % Srba i Hrvata se mrze, a nas ostale boli patka. Ja dodjem kod vas u Istru i sa rajom zapjevam Kletvu kralja Zvonimira, onda Istrani dodju kod mene i zapjevamo Marsirala kralja Petra garda. Da opet sa vama dijelim drzavu ne zelim, ali da se redovno posjecujemo uvijek.