Nedvojbeno je da je danas u Hrvatskoj više nego ikada od svoje samostalnosti, sve zasnovano na podjelama. Građani ove države dijele na lijeve i desne, one sa sjevera i one s juga, crvene i crne, veće ili manje Hrvate, a ni pravosuđe nema jedinstven stav oko gotovo identičnih predmeta. Ipak sve donedavno izgledalo je da je gotovo jedina stvar oko koje su svi u Hrvatskoj postigli konsenzus, državna matura. Zar upravo državna matura nije konačno vratila vjeru u sustav i mladima poslala poruku da postajemo društvo koje daje jednaku šansu svima? Ispit državne mature sastavni je dio sustava vanjskog vrednovanja obrazovanja (prvi put uvedenog u nas 2007.) zbog objektivizacije i usporedivosti sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Time se Hrvatska nakon više od 60 godina čekanja, svrstala među razvijene države koje su uvele objektivno i nezavisno vrednovanje obrazovanja. A onda, tek nekoliko godina od uvođenja, državna matura je nekome ozbiljno zasmetala. Kroz samoljubive izjave, čak i oni koji o maturi gotovo ništa ne znaju, komentiraju procese koji su svjetski standard stoljećima (npr. u Francuskoj se provodi od 1808.). Potpuno nekompetentno poigravaju se sa sudbinama učenika izazivajući nemir u brojnim obiteljima. Kao da i mimo ovakvih suludih prijedloga o ukidanju državne mature nemamo dovoljno podjela i problema? Pokušat ću prikazat veliki utjecaj državne mature na društvo kao i njezine najznačajnije vrijednosti.
Prvo, većina se slaže da je državna matura najveća antikorupcijska mjera u povijesti hrvatskog školstva. Jednostavno nije ostavljena ni minimalna mogućnost nepotizmu, korupciji i bilo kojoj drugoj vrsti urgencija jer na upis učenika na visoka učilišta više nitko ne može utjecati te su uspjeh učenika (ocjene tijekom srednjoškolskog obrazovanja i rezultati koje je učenik postigao polažući državnu maturu) jedini kriterij prilikom upisa. Time se uspostavio potpuno transparentan sustav vrednovanja postignuća obrazovanja i vjerojatno prvi sustav u javnom sektoru koji je u cijelosti iskorijenio mogućnost korupcije. Nije li činjenica da nakon uvođenja državne mature nije objavljen ni jedan medijski članak ili prilog koji bi govorio o nepravilnostima prilikom upisa na visoka učilišta, dovoljan dokaz.
Drugo, nakon rezultata državne mature (ali i nacionalnih ispita) prvi put se utvrdilo tko je tko u hrvatskom obrazovnom sustavu, a rangiranje srednjoškolskih obrazovnih institucija u RH postalo je javno i transparentno.
Treće, matura je donijela goleme financijske uštede učenicima (budućim studentima) i njihovim roditeljima te visokoškolskim obrazovnim institucijama. U odnosu na prethodne godine kada su se polagali razredbeni/prijamni ispiti (samo 2010.) ukupne uštede prešle su 30 milijuna kuna. Isto tako velika je ušteda i na troškovima putovanja (učenika/budućih studenata) jer do tada, najmanje je 35% studenata putovalo te pokušalo upisati neki sveučilišni ili stručni studij izvan mjesta boravka (na putu su u prosjeku provodili dan i pol) što je dodatna ušteda obiteljskim budžetima od oko 7 milijuna kuna. U osiromašenoj Hrvatskoj gdje ljudi doslovno nemaju za kruh, državna matura omogućila je svim učenicima jednaku šansu. Zanima me tko je to toliko hrabar da je djeci u Hrvatskoj uskrati.
Četvrto, uz realni prikaz stanja u srednjim školama, njihova rangiranja i vrednovanja njihova rada, državna matura objektivno prikazuje i interes budućih studenata za pojedina visoka učilišta i ciljane studijske programe. Time se konstantno može analizirati potreba za postojanjem nekih diskutabilnih studijskih programa koji danas imaju veći broj nastavnika no upisanih studenata.
Peto, objektivno vrednovanje učeničkih postignuća postignuto uvođenjem državne mature, omogućilo je da se oni najbolji, posebno oni izvrsni koji se školuju za deficitarna zanimanja, sustavno prate i nagrađuju bilo školarinama ili pak sutra zaposlenjem. Cijeli taj koncept pokrenuo je i niz drugih mjera kao npr. stipendiranja takvih učenika od strane Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu.
Šesto, državna matura srušila je birokratske i administrativne barijere jer je elektronski sustav upisa, razvijen za potrebe državne mature, omogućio studentima upis na visokoškolske obrazovne institucije s bilo koje lokacije. O samoj činjenici da je državna matura ukinula jedan od najstresnijih trenutaka za svakog učenika (polaganje prijemnih ispita) ne treba posebice govoriti.
Sedmo, analizirajući dosadašnja iskustva svih država koje provode vanjsko vrednovanje obrazovanja i državnu maturu, jedna stvar je nedvojbena: rezultati državne mature zajedno s učeničkim postignućima tijekom srednjoškolskog obrazovanja, najbolji su kriterij za procjenu uspješnosti akademske karijere budućeg studenta. To nije iznenađujuće jer državna matura sustavno propituje kompetencije unutar više razina kognitivnih sposobnosti (pamćenje, razumijevanje, primjenjivanje, analiziranje), za razliku od suhoparnih popisa sadržaja koji bi trebali imati za cilj osposobiti studenta za polaganje prijemnog ispita i to kroz svega nekoliko mjeseci rada.
Osmo, sustav vanjskog osiguravanja kvalitete na visokoškolskim institucijama kojeg vodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje, uvođenjem državne mature i sustava vanjskog vrednovanja obrazovanja, dobio je važnu polugu kojom može poticati toliko nužne promjene i poboljšanja. Osim što je svima postalo jasno da državna matura prikazuje realno stanje u sustavu obrazovanja, nedvojbeno je da ona objektivno i nepristrano pod jednakim uvjetima i kriterijima vrjednuje učenička postignuta znanja, vještine i sposobnosti. Obrada podataka u cijelosti se odvija elektronskim putem i to preko eMatice koja u ovom trenutku sadrži više od 100 milijuna ažuriranih podatka (svi podatci o učenicima, razredima, ocjenama, programima, predmetima) i to je prvi put u povijesti hrvatskog obrazovanja da su svi podatci ažurirani i pohranjeni u elektronskom obliku.
Bivši američkim guverner Gaston Capertonom, i donedavnim predsjednikom najvažnije američke obrazovne institucije USA College Board rekao mi je, u nedavnom razgovoru, da već desetljećima provođenje SAT testova od strane američkih visokih učilišta daje legitimitet tim institucijama. Za one koji ne znaju, SAT testovi su američki ekvivalent državne mature i predstavljaju temelj upisa na njihova visoka učilišta koja svake godine polaže više od dva milijuna učenika. SAD ovaj sustav objektivnog vrednovanja učeničkog znanja razvija već cijelo stoljeće i jako su ponosni na učinkovitost tih testova. Drugim riječima, nezamislivo je da bilo koje američko visoko učilište, postavi pitanje primjene SAT testova, jer zna da će već sljedećeg dana nakon toga izgubiti svaki kredibilitet i relevantnost. Koncept testova je istovjetan državnoj maturi, a svi američki učenici ili učenici iz inozemstva koji žele nastaviti obrazovanje u SAD-u, polažu jednak ispit, dok se usporedba rezultata radi na dvije razine, prvo onoj nacionalnoj, a onda i na razini pojedinih visokih učilišta.
Poput državne mature, SAT test ima dva dijela: osnovni dio (SAT Reasoning Test) gdje se provjerava učeničko znanje iz engleskog jezika, pisanja eseja i matematika) te izbornog djela (SAT Subject Test) gdje se polažu dodatni predmeti nužni za upis na ciljane fakultete. Frey and Detterman su u svojim istraživanjima, još 2003. godine analizirali korelaciju SAT testova i rezultate testova inteligencije i pokazali da su rezultati SAT testova u visokoj korelaciji s općim mentalnim sposobnostima učenika. Bilo koji komentar nakon ovih istraživanja je postao suvišan, barem u SAD-u. Kolege s Harvarda tvrde da njihovo Sveučilište upravo zahvaljujući SAT testovima desetljećima dobiva najbolje kadrove, i da upravo toj činjenici to čuveno sveučilište zahvaljuje svoj status. Poznato je i da se vodeća američka sveučilišta bore za svakog studenta koji je “briljirao” tijekom polaganja SAT testova. Kako mi reče jedan od kolega sa Sveučilišta Harvard, ovo svjetski priznato sveučilište preko noći bi izgubilo svoj status kad bi se selekcijski mehanizam SAT testova ukinuo.
Ipak, ohrabrujuće je da je ministar Željko Jovanović, odmah po objavi vijesti o ukidanju državne mature, mudro i rezolutno reagirao i demantirao zbunjujuće komentare svojih suradnika i time smirio učenike i roditelje koji se još oporavljaju od bombastičnih i neodgovornih izjava pojedinaca željnih medijske pozornosti. Naravno ni jedan sustav nije idealan i nitko ne osporava da i državna matura treba doživjeti poboljšanja ali isključivo temeljem rezultata stručne analize. Nedvojbeno je da je Hrvatska danas duhovno, moralno i materijalno ranjena. Ipak, želimo li budućnost našoj posrnuloj Domovini, koncept stvaranja “društva znanja” mora nastaviti živjeti, bez obzira na trenutnu krizu koja nas zaokuplja. I zato, danas jače nego ikada zvuče riječi genijalnog Gilberta Chestertona koji kaže ”Obrazovanje je jednostavno duša društva, dok prelazi s jedne generacije na drugu”. Dodao bih – bez te duše niti će biti društva, niti će biti nas.
Uvođenje državne mature jedan je od boljih poteza u školstvu i besmisleno je govoriti o njenom ukidanju.