Profesor s mariborskog Pravnog fakulteta i autor slovenskog zakona o osobnom bankrotu dr. Šime Ivanjko analizira prijedlog hrvatskog zakona o stečaju potrošača i govori o iskustvima Slovenije gdje građani već nekoliko godina proglašavaju bankrote, ali još nikome od njih nije otpisan ni euro duga.
Zašto se države tako teško odlučuju na zakone kojima se legalizira oprost duga građana, a lako se prelazi preko dugova banaka, tvrtki, pa i država?
Svi smo mi vjerovnici i dužnici, a još je William Shakespeare savjetovao „nit' budi dužnik, niti vjerovnik, jer dužnik gubi sebe i druga, a zajam tupi oštricu štedljivosti". Povijest civilizacije poznaje niz različitih oblika oslobađanja dužnika od odgovornosti za njegove obveze. Stečaj fizičke osobe, bilo potrošača ili u nekoj drugoj funkciji, zapravo je postupak u kojem vjerovnici razmjerno naplaćuju svoja potraživanja iz imovine stečajnog dužnika. Oprost dugova poznajemo u Bibliji svakih sedam godina. Stečaj fizičke osobe nije samo poželjan i koristan već u situaciji ekonomske i financijske krize nužan ako želimo očuvati barem relativni stupanj humanih odnosa između vjerovnika i dužnika. Svaki čovjek može se naći u ulozi dužnika koji ne može platiti svoje obveze. Stečaj fizičkih osoba odnosno potrošača namijenjen je nesretnim a poštenim dužnicima. On je nužan zbog razvoja kreditne politike u suvremenom društvu, a osobito u našim uvjetima nakon promjene društveno-ekonomskog sustava jer smo ušli u financijske transakcije bez potrebnih znanja o funkcioniranju novčanih zakonitosti.
Kako vam se čini prijedlog osobnog bankrota koji priprema hrvatska Vlada?
Iako suvremene države poznaju različite oblike oslobađanja odgovornosti dužnika za njegove obveze, generalni odgovor kako to činiti na najprimjereniji način nitko ne može dati. Radi se o nekim općim načelima, koja su već prihvaćena u suvremenim zakonodavstvima, ali nakon usporedbe tih rješenja nije moguće reći da je neka država našla najbolji model. Hrvatski prijedlog zakona o stečaju potrošača ima niz boljih rješenja u odnosu na slovenski. Vrlo je dobro rješenje provođenje izvansudskog postupka kako bi se postigao izvansudski dogovor potrošača i vjerovnika. Ovi su postupci poznati u svijetu kao predstečajno testiranje (means testing) i u osnovi se smatra da je izvansudski dogovor čuvar stečajnog postupka, na neki način brana da ne dođe do preopterećenosti sudova. Čim se u rješavanje dužničkih obaveza uključuje treća osoba, taj spor između vjerovnika i dužnika postaje neosoban, jer tenzije između dužnika i vjerovnika ne mogu rješavati same stranke među sobom, osobito ako je više vjerovnika koji se relativno agresivno ponašaju prema dužniku.
Očito je da nitko ne želi oprostiti dugove, ali kriza je učinila svoje i mnogi su nemoćni.
Stručnjaci za osobni stečaj u svijetu pokušavaju, a osobito je to istaknuto u američkom pravu, da se zaboravi na moraliziranje tog postupka jer treba realno sagledati činjenice, da dužnik jednostavno svojim imovinom nije sposoban platiti svoje obveze. Osobito u našim slučajevima vjerovnik je isto tako suodgovoran za nastalu situaciju, osobito ako se radi o velikim vjerovničkim potraživanjima. Poznato je načelo da je mali dug problem dužnika, ali veliki je dug problem vjerovnika. U odnosu na slovensko rješenje hrvatski nacrt zakona povoljniji je za dužnika jer mu omogućuje da određeno vrijeme koristi svoj stan i time se štite egzistencijalni uvjeti za njegovu daljnju relativno ograničenu slobodu života i poslovanja. Što se tiče petogodišnjeg nadzora nad dužnikom, rješenja su ista kao i u Sloveniji. U hrvatskom zakonu niz je propisa koji su individualizirani i konkretizirani vezano za potrebe dužnika i mogućnosti vjerovnika da štiti svoja prava pred mogućnošću zloupotrebe. Slovenska rješenja uključena su u opću stečajnu problematiku, koja se odnosi na pravne osobe i time se gubi specifičnost rješavanja stečaja nad imovinom fizičke osobe. Stečajni postupak u hrvatskom zakonu detaljnije je obrađen nego u slovenskom. Nacrt hrvatskog zakona kompilacija je dobrih rješenja preuzetih iz takozvanog kontinentalnog stečajnog i američkog stečajnog prava, a posebno bih htio istaknuti da sud ima pravo osloboditi dužnika na prvom ročištu bez određivanja vremena kušnje, što u slovenskom pravu ne postoji.
Trenutačno oslobođenje od duga predviđeno je u situacijama kada dužnik nema imovine, a ni mogućnosti da vrati dug. Što je s onima koji imaju imovinu, isplati li im se proglasiti bankrot?
Postupak osobnog stečaja nije nimalo lak. To je veliki teret za dužnika i njegovu okolinu, osobito za njegovu obitelj, no pozitivna je nada da će jednog dana biti slobodan čovjek i imati mogućnost raspolaganja svojom eventualnom imovinom bez prijetnje da će ga ugrožavati vjerovnici. Stečaj je postupak koji je izlaz u krajnjoj situaciji i u principu dužnik ne treba ulaziti u taj postupak ako ima mogućnost da u roku od pet godina dogovorom ili na drukčiji način riješi svoje obveze.
Očekivanja su velika od tog zakona, posebno jer su ljudi računali s time da će zadržati stan u kojem žive, ali toga nema?
Istina je da su često očekivanja dužnika nerealna jer, prvo, ne mora uvijek biti uspješan svatko tko će se kroz stečaj pokušati riješiti svojih obaveza. Postoji niz razloga koji će ograničavati njegova pozitivna očekivanja. Osobni stečaj dužnika kao fizičke osobe jedan je vrlo neugodan postupak koji u pravilu nema sto posto pozitivan ishod, uzimajući u obzir sva ograničenja i troškove i gubitak praktično cjelokupne imovine, osim one nužne za egzistenciju.
Rekli ste da jako puno direktora traži stečaj zbog potpisa na mjenicama. Kako to da direktori tako odgovaraju za poslovanje tvrtki?
U posljednje se vrijeme u stečajnim postupcima pojavljuju i osobe koje su preuzimale različite oblike jamstva za svoja poduzeća, osobito rukovodeće osobe i vlasnici trgovačkih društava koji su potpisivanjem bjanko mjenice bankama praktično dali jamstvo za dugove i sad su u postupku naplate. Kad je zakon donesen, bilo je moralnih dilema s naglašenim negativnim predznakom i psihološkim opterećenjem. Sada taj moralni aspekt na neki način nije toliko prisutan i prevladava realnije mišljenje da čovjeku ipak treba pomoći. Sreća čovjeka nije u materijalnom stanju nego u psihičkom zadovoljstvu, tako da će trebati još neko vrijeme da stečaj postane prirodna stvar u svakom društvu. Stečaj fizičke osobe zapravo je socijalni postupak koji dobiva pravnu formu da bi se zadovoljio pravni osjećaj. Bitno je da se ljudima omogući da se u društvu osjećaju kao subjekti koji nisu prisiljeni živjeti na marginama društva, kao što moraju dužnici. U posljednje vrijeme mnoge istaknute osobe u slovenskom društvu, a posebice menadžeri, ulaze u osobni stečaj zbog preuzetih jamstava za druge. Banke koriste nepoznavanje mjeničnog prava i ponekad se zloupotrebljavaju bjanko mjenice. S aspekta mjeničnog poslovanja nikad nema potrebe da se izdaju bjanko mjenice. Strogo ih je zabranjeno tražiti od potrošača.
Zakon o osobnom bankrotu u primjeni je nekoliko godina. Kakva su iskustva?
U Sloveniji se u osnovi osobni stečaj prihvaća kao nešto uobičajeno u okolnostima u kojima se sada živi. Jasno je da uvijek postoje kritike, stereotipna razmišljanja poput onoga da osobni stečaj pruža mogućnost zloupotrebe. Istraživanja pokazuju da postoje pokušaji zloupotrebe u oko 10 posto slučajeva, ali stvarnih je zloupotreba malo zbog niza kriterija koji ih sprečavaju. Svakog dužnika kontrolira i nadzire stečajni upravitelj, pa sudac, a na poslovanje i život dužnika vrlo su fokusirani i vjerovnici. Potonji u svom odnosu prema dužniku pokušavaju činiti sve da izvuku što je više moguće. Postoji i gubitak prava na oslobođenje od dugova ako dužnik, recimo, pokuša zatajiti svoju imovinu i slično. Dužnik ne može dobiti oprost dugova ako je iznio neistinite podatke o svom imovinskom stanju u posljednje tri godine. Ima situacija u kojima vjerovnici nisu bili dosljedni i nisu koristili neka sredstva kao što je pravovremeno pobijanje pravnih poslova, ugovora o darovanju, prijenosu imovine i slično. Ali to ne možemo pripisivati osobnom stečaju. To je više nebriga ili nepažnja vjerovnika da zaštite svoja potraživanja u skladu s pravnim mogućnostima. Lani se povećao broj osobnih stečajeva na 4039 u odnosu na 2013. u kojoj su bila pokrenuta 1043 osobna stečaja. Dužnici očekuju da će biti oslobođeni ukupno 752 milijuna eura dugova. Istraživanja pokazuju da se u pravilu dužnik sam bori s vjerovnicima četiri godine prije nego što predlaže osobni stečaj. Broj stečajeva povećao se u 2014. zbog oslobođenja dužnika obaveze da plati predujam. Troškovi postupka koje plaća država iznose oko 9 milijuna eura.
Što Slovence tjera u bankrot?
Financijska kriza, gubitak zaposlenja i agresivnost financijskih institucija koje su u prošlosti agresivno nudile kredite i ostale financijske mogućnosti. U Sloveniji oko 80% građana koji odlaze u osobni stečaj ima dugovanja do 30.000 eura. Niz osoba koje su prisiljene započeti osobni stečaj dužnici su iz kruga izbrisanih osoba koji su brisanjem iz slovenske evidencije prebivališta gubili posao, a financijske obveze prema bankama i ostalim vjerovnicima su ostale.
Pored ovakvih resursa mi saljemo ljude u osobni stecaj?