Nedjelja 8. rujna
Premda je do predsjedničkih izbora još 16 mjeseci, naveliko se piše o mogućim protukandidatima Ivi Josipoviću. Mogu li ga ugroziti Ante Gotovina i Kolinda Grabar Kitarović? Gotovina sigurno u politiku neće, ali ako bi se oboje i kandidirali – ugroziti ga ne mogu. Hrvatima je Josipović prijeko potreban i neće ga dati, čuvat će ga kao nenadoknadivoga kućnog ljubimca koji ublažava sve nevolje. Srušila vam se ili zapalila kuća, suša ili grad vam uništili sve usjeve, izgubili posao, banka vam ovrhom uzela sve što imate, zbog oskudice morali ići jesti u pučku kuhinju ili odjeću uzimati u Caritasu – ništa nije tako strašno kao što su utješne njegove umilne riječi, uljuđenost njegova stila, snošljivost i nesvadljivost nasuprot sveopćem režanju, uvredama, isključivosti i optužbama, umirujući ton njegova glasa, apaurinski učinak njegova optimizma u kojem su pravda, dobrota i obilje evo odmah tu iza ugla, treba učiniti još samo nekoliko koraka. Nitko kao on nije usavršio formulu po kojoj je sve popularniji predsjednik zemlje u kojoj sve propada.
Kako ta popularnost nema nikakve veze s učincima njegove politike, jer tih učinaka nema, očito je da je Hrvatima potrebna vješta obmana nekoga koga ni za što ne mogu optužiti, jer ništa ne radi, jer nema ovlasti da o bilo čemu odlučuje, pa im je sličan da sličniji ne može biti. Potrebna im je samoobmana. U toj samoobmani koju im utjelovljuje Josipović oni više i ne znaju tko su. Jer, Josipović ima naklonost i mnogih nacionalista koji će mu zaboraviti govor u Parlamentu BiH u Sarajevu, silnu ljubav s Borisom Tadićem, slavljenje petokrake i kape titovke... A ima naklonost i ljevičara kojima se zacijelo nije svidio njegovi borbeni domoljubni govor na sinjskoj Alki, potpora u Haagu oslobođenom Gotovini i Markaču, primanja na koja dolaze i generali koje je Mesić umirovio i tako dalje. Kad ode previše lijevo, mnogi mu desni progledaju kroz prste, kad ode previše desno, mnogi će mu lijevi oprostiti. Svima je taj kućni ljubimac potreban, svakome će skočiti u krilo, pa ako što razbije ili prevrne, to mu se ne računa u neoprostiv grijeh.
Hrvati su navikli na njegovu utješnu sveprisutnost i blizinu, pa ga vjerojatno na idućim izborima neće mijenjati. Ako bi se Gotovina kandidirao, pitanje je koliko bi njegova dva velika kapitala – kapital herojstva i kapital žrtve – zbog kojih ima naklonost 90 posto Hrvata, bili i politički kapital na izborima, koliko bi ljudi danas u velikom ratniku vidjelo i dobrog političara. A zgodna i uspješna Kolinda Grabar Kitarović je jednostavno malo živjela s biračima, i dok je bila ministrica vanjskih poslova i pogotovo posljednjih godina kao veleposlanica i dužnosnica u NATO-u. Svašta je moguće, ali budući da će stanje u Hrvatskoj biti sve gore i gore pa će joj Josipovićeve utjehe i obmane biti sve potrebnije – uspjeh mu je zajamčen.
Subota 7. rujna
Premijer diktira uvjerenje pravosuđu da je neovisno
Ako se čelnicima HDZ-a pravosuđe ne sviđa, neka se odreknu hrvatskog državljanstva. Na to Milanovićevo komunističko giljotiniranje političkih protivnika komentatori uzvraćaju nabrajanjem upletanja vlasti u pravosuđe: lex Perković, napadi ministara na suce Trgovačkog i Ustavnog suda, premijerov udar na Bajića, prijetnja – ne bavite se slučajem Sabo jer bi to moglo biti “opasno za budućnost pravosudne prakse u Hrvatskoj”, i tako dalje. Tako bi prvi čovjek vlasti htio diktirati pravosuđu i diktirati uvjerenje da je ono neovisno. Do u pojedinosti se ponavlja totalitarni model: mnogi su se doista zbog bezakonja odricali državljanstva i bježali u inozemstvo, a tada su na scenu stupali ljudi koje Milanović i danas štiti, Perković i drugovi. Ne znam koji bi drugi razlog za onakve riječi upućene čelnicima HDZ-a mogao biti nego sputanost: premijer im može reći koji komunistički teror zaslužuju, ali ga obuzima bijes što ga poput svojih komunističkih i partizanskih predaka ne može ostvariti.
Ponedjeljak 9. rujna
Možda netko čestit Sabu doista priredi ‘najteže dane’
Ovo su mi najteži dani u životu, kaže vukovarski gradonačelnik Željko Sabo u povodu sukoba oko ćiriličnih natpisa. Koja povijesna ličnost pa je za javnost jako važno kako se osjeća! Tu umišljenu veličinu, koja i ovaj put ističe svoje srpsko zarobljeništvo kao što kurva vrti stražnjicom, njegov negdašnji prijatelj prijavio je Državnom odvjetništvu zbog Sabinih mutnih poslova s gradskim zemljištem u kojima su stradali milijuni kuna. Ali DORH šuti. Zatim ga je prijavio i Ivica Žulj zbog krađe novca skupljanog za jadransko ljetovanje siromašne djece i odraslih. Ali DORH šuti. Zatim se javnost zabavljala snimkom Sabina razgovora u kojem za potporu u Gradskom vijeću vijećnici HDZ-a nudi mito. Ali Milanović prijeti pravosuđu – krenete li na Saba, bit će vam opasno. Naravno, DORH će opet zašutjeti. Ali nikad se ne zna – možda neka čestitija budućnost Sabu doista priredi “najteže dane u životu”.
Utorak 10. rujna
U Jovanoviću je jači navijač Srbije nego RH-ministar?
Ni nekoliko dana nakon beogradske utakmice ne prestaju prosvjedi zbog ponašanja hrvatskog ministra Željka Jovanovića. Niti je na Marakani (na primjer, demonstrativnim odlaskom) reagirao na palež hrvatske zastave, svojatanje Vukovara, četničku ikonografiju, koljačko skandiranje i drugo protuhrvatsko divljanje, niti je bilo što rekao poslije susreta nogometnih reprezentacija Srbije i Hrvatske. Možda bi za Jovanovića trebalo imati više razumijevanja, to prije što u politici iskrenosti nema ni za lijek, a nije isključeno da se baš tom vrlinom može objasniti njegov postupak. Nije li, dakle, razlog njegove šutnje u tome što je u njemu navijač Srbije bio jači nego hrvatski ministar!?
>> \"Jovanović doma glumi žandara, a u Beogradu tolerira izgrede\"
Srijeda 11. rujna
Ustani Or-bane, Hrvatska te zove, zove...!
Bože, koja je to razlika! Mađarski premijer Viktor Orban u parlamentu poručuje – prošlo je vrijeme kolonizacije i visokih profita, više se mi nećemo prilagođavati bankama i korporacijama koje imaju monopol nego one nama, više nitko neće ostvarivati dodanu dobit na račun Mađara, više banke neće iskorištavati naivnost ljudi i propagirati forex kredite znajući koliko su rizični... Dok tako Mađarska s premijerom na čelu vraća suverenost, dok bešćutni kapital nastoji podrediti interesima svojih građana, dotle se u Hrvatskoj predsjednik države Josipović, predsjednik Vlade Milanović, ministri i mnogi novinari uznemire, uspaničare kad padne profit izrabljivačkim stranim bankama u Hrvatskoj, kad sud donese neku odluku koja im ne ide na ruku... A vlast za savjetnike ima menadžere strateških, nekad državnih, sada stranih tvrtki, poput Mudrinića u T-comu, koji otpuštaju tisuće hrvatskih radnika kako bi njemačkim i drugim gazdama donijeli što više profita, a sebi višemilijunske plaće i nagrade. Ustani Or-bane, Hrvatska te zove!
Četvrtak 12. rujna
Među 277 najvećih dioničara samo je desetak HDZ-ovaca
Javio mi se jedan poznati hadezeovac, bivši ministar, da mi skrene pozornost na jedan brojčani podatak koji uvelike odudara od slike nametane u medijima o bogatim Hrvatima. Dake, nedavno je “Večernji list” objavio tekst o 227 najvećih dioničara u Hrvatskoj, a u HDZ-u su se potrudili i provjerili – među njima je samo desetak članova najjače oporbene stranke u Hrvatskoj. Možda ih je samo sedam, jer se za nekoliko imena nije moglo pouzdano utvrditi kome pripadaju. Dakle, članovi stranke za koju se dvadeset godina veže neopravdano bogaćenje, pljačka u pretvorbi i privatizaciji, mit o 200 obitelji vodećih u gospodarstvu... čine manje od pet posto od 227 najvećih dioničara u Hrvatskoj. Bilo bi zanimljivo znati koliko je među njima članova SDP-a, HNS-a i drugih.
Petak 13. rujna
Kakva čast – bitka za naslijeđe lopova Tita
Nedavno je u Beogradu otvorena izložba skupocjenih umjetnina (slika itd.) iz vlasništva pokojnog diktatora Tita. Znate gdje ih je držao? U jednoj od najljepših srbijanskih vila koju su komunisti oteli jednom beogradskom bogatunu, optuživši ga poslije Drugog rata za “suradnju s okupatorom”. Nakon toga dokaza Brozove otimačine, otvoren je i njegov sef, u kojem su bile uglavnom pokradene dragocjenosti kraljevske obitelji Karađorđević. Sada Karađorđevići traže svoje natrag, ali sadržaj Titova sefa svojataju i njegovi nasljednici, kao što Tita svojataju i njegovi nasljednici u Hrvatskoj – Mesić, Milanović, Josipović. Koja je to neprispodobiva čast – bitka za naslijeđe lopova i ubojice!
