Tomislav Karamarko održao je prošlog četvrtka, 28. veljače, govor u Hrvatskom društvu književnika. Tog istog datuma, prije 24 godine, na tom su mjestu prvi put javnosti bila izložena programska načela HDZ-a, tada stranke u nastajanju. S obzirom na to da je predizborna kampanja za lokalne izbore već u punom zamahu, današnji je predsjednik HDZ-a stranačku svečanost ponovno iskoristio i za isticanje nekih točaka svoje strategije za budućnost Hrvatske. Svi njegovi govori zaslužuju pažnju jer riječ je o predsjedniku najveće hrvatske opozicijske stranke koja se nudi i predstavlja kao jedina snaga sposobna izvući zemlju iz duboke krize. Uporište za takvu samouvjerenost vjerojatno nalazi i u dosadašnjem iskustvu s hrvatskom parlamentarnom demokracijom prema kojoj nezadovoljnim biračima preostaje samo to da jednu nesposobnu ekipu ponovno zamijene s onom podjednako nesposobnom drugom. Prema onome što su hrvatski mediji prošlog četvrtka prenijeli iz govora Tomislava Karamarka, on i njegova stranka očito se najviše uzdaju upravo u to automatizirano njihanje biračkog klatna lijevo-desno. Jer, na želju ljudi za stvarnim promjenama i pomacima te glad za novim mogućnostima i vidicima Tomislav Karamarko i HDZ očito ne računaju. Karamarkova predizborna obećanja potiču pretpostavku da se HDZ i dalje oslanja na kratko pamćenje ili apatiju starih te malu pamet novih birača i njihova skromna očekivanja od života u Hrvatskoj. Jer, kada se HDZ vrati na vlast, ponovno će se mijenjati hrvatski školski udžbenici. Osobito oni iz novije povijesti. U njih će, obećava Karamarko, ući 28. veljače 1989., kao i svi drugi datumi vezani uz dr. Franju Tuđmana, a u hrvatsku će se politiku ugraditi i antikomunizam. – Naš zagrljaj istine povratak je prošlosti i ne brinite se za HDZ, stalno sam na terenu i mogu poručiti samo da se ljudi okupljaju kao 1990. Vidjet ćete uspjeh na lokalnim izborima koji će biti samo korak do pobjede na parlamentarnim izborima. U HDZ se vraćaju ljudi koji su istjerani jer su nekome bili personalni problem i takve se stvari u stranci više neće događati – rekao je Tomislav Karamarko u četvrtak. A u petak je iz HDZ-a izbacio Jadranku Kosor.
A što se to točno dogodilo 28. veljače 1989., izrekao je na obilježavanju godišnjice jedan od aktera tog događaja Milan Kovač, predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a. On se prisjetio kako se prije 24 godine u Društvu hrvatskih književnika okupila “grupa pravih hrvatskih muževa i posijala sjeme hrvatske slobode”. Lucidnost i silan dar za slikovito izražavanje, od kojeg u svijesti ostaju slike kojih se čovjek teško rješava, veteran HDZ-a pokazao je i u najavi još jednog za budućnost Hrvatske važnog cilja: “Klub utemeljitelja, a uskoro i HDZ borit će se da se zagrebačka zračna luka zove Uzletište dr. Franje Tuđmana”.
Ne znam je li Milana Kovača možda inspirirao naziv iz nekog ne tako dalekog povijesnog razdoblja, kao što je bila moda upravo u Tuđmanovim devedesetima. Ali, upravo u toj riječi uzletište on je sažeo i potvrdio odličnu ekspertizu dr. Bože Skoke iz prekjučerašnjeg Obzora o katastrofalnom učinku na društvo svih hrvatskih politika od 1991. do danas: masovni povratak iseljenika u domovinu, i to po mogućnosti što bogatijih, nikada se nije dogodio. Trend je upravo suprotan, sve više mladih ljudi iz Hrvatske odlazi. U tom smislu naziv koji Milan Kovač predlaže sasvim je prikladan za točku uzlijetanja Hrvata prema traženju boljeg života koji ne uključuje i povratak.
