Tamo gdje je sve počelo, možda će sve i završiti. Samo tjedan dana nakon izbora u Grčkoj svima je jasno da se u toj zemlji događa nešto tako ozbiljno da bi moglo zaprijetiti cijeloj Europi. Ono što je nakon izbora izašlo na vidjelo, potpuni je raspad političkog sustava koji više ni na koji način ne može iznjedriti vlast i to u trenucima kada bi bezvlašće u Ateni moglo dovesti do potpunog bankrota zemlje i do stvaranja općeg političkoga kaosa kakav Europa nije vidjela jako dugo, a možda ni nikada dosad. Kriza ima dva lica i ne zna se koje je više zastrašujuće, ono političko ili ono financijsko. U svakom slučaju, svijet pomalo postaje svjestan da bi događaji u Grčkoj mogli označiti kraj zapadne demokracije kakvu smo dosad poznavali, ali i sumrak gospodarskog i financijskog sustava čija je velika kriza prvi puta izašla na vidjelo prije četiri godine.
Sve vodi tome da nitko ne može s nikim i da se parlamentarne stranke u Grčkoj nikako neće moći dogovorit o koaliciji i o sastavljanju nove vlade pa će priča završiti na novim izborima, a rezultati onih koji su održani 6. svibnja položit će samo tomu da se birači malo prestroje i da svoj glas daju onima koji na najprihvatljiviji način govore o tome kako kane voditi zemlju. Prema istraživanju javnog mnijenja najveći dobitnik na budućim izborima trebala bi biti ekstremna ljevičarska stranka Syriza, kojoj je glavni cilj ukidanje drakonskih mjera štednje na koje je Grčka bila prisiljena kako bi dobila europsku pomoć za servisiranje dugova koji su se potpuno oteli kontroli.
Što će se dogoditi ako u idućoj rundi izbora Syriza skupi kritičnu masu podrške, teško je i nezahvalno predviđati. No jedno je sigurno – mjere štednje koje su mnoge Grke gurnule ispod ruba bijede sigurno odlaze u povijest. Upravo je to politička tema broj jedan koja će odrediti (relativnog) pobjednika na izborima i koja će omogućiti stvaranje eventualne koalicije i formiranje vlade. Što će se zaista dogoditi nakon što vlast preuzmu stranke koje će ukinuti mjere štednje, vjerojatno ne može predvidjeti baš nitko. Što će se dogoditi s državom, što s njenim financijama, hoće li Grčka izaći iz eurozone, hoće li bankrotirati, kako će funkcionirati nova vlast, od čega će živjeti narod, kako će bez novca i u stanju bankrota funkcionirati sustavi od vitalnog značenja poput zdravstva, školstva ili javnih poduzeća? Kako bi mogao izgledati izlazak Grčke iz eurozone u trenucima kada sve, baš sve, do posljednjeg bankomata funkcionira u eurima? O velikom strahu zbog onoga što bi se moglo dogoditi u Grčkoj govore i poremećaji na burzama diljem svijeta, a najveći razlog tomu je činjenica da Europa i svijet više nisu sigurni u to da je Grčka usamljena. Samo u Europi postoji najmanje pet zemalja koje bi do kraja godine mogle završiti prema grčkom scenariju. Španjolska je možda prva kandidatkinja za sličan razvoj događaja, u toj je zemlji pobuna građana dosegnula kritičnu točku.
S druge strane, zanimljivo je i to da će sutra u Francuskoj prisegnuti predsjednik koji je izbore praktično dobio jer je tijekom kampanje otvoreno pokazao da je protivnik drakonskih mjera štednje koje, prema njegovu mišljenju, ne vode nikamo zato jer ne potiču razvitak.
Na lokalnoj se razini u nedjelju dodatno urušila dosad čvrsta i nedodirljiva pozicija autorice koncepcije mjera štednje Angele Merkel. U Italiji komičar Beppe Grillo bere vrhnje na lokalnoj razini. Ukratko, rastapaju se sami temelji onoga što je nekada bio čvrsti europski politički establišment, a birači povjerenje daju onima koji s tim establišmentom nemaju apsolutno nikakve veze, nego biračima nude nešto sasvim drukčije. U ovom trenutku kao da nikoga nije briga što će se iz cijeloga ovoga kaos iznjedriti i kako će se sve završiti. Sigurno je da će u idućem razdoblju Europa, kao u grčkoj tragediji, prolaziti kroz tešku katarzu. No ostaje otvoreno pitanje hoće li se pojaviti neki deus ex machina koji će čudesno razriješiti krkljanac.
Kakva opasnost za evropu.Lisabonski ugovor dozvolio bankarsko divljanje, jer koje duzan nemoze iz eu.Opasnost je za nacije koje treba raseliti i stvaranje nove eu nacije.Male nacije ce nestati .ostaju velike sa dvadesetak miliona Njemacka ,Francuska ,Englezi i onda rat oko plijena.Austrougarska originalan primjer u manjem.