Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić koja, sirota, više ni sama ne zna koji je tekst dopuna Zakona o kazalištu poslala u saborsku proceduru i u kojoj brzini (da li u hitnoj petoj ili nekoj fjakastijoj), više nije tema broj jedan hrvatske kulturne javnosti. Primat joj je (zajedno s lentom) prisvojila atraktivna Nives Celzijus, službeno Zeljković, autorica knjige “Gola istina” koja je, podaci se tu baš i ne slažu, prodana u više ili manje od 100.000 primjeraka.
Naravno, Nives Celzijus ponovno je pristigla u kulturne rubrike i vijesti iz kulture zbog nagrade Kiklop za hit godine koja joj je sudskom odlukom (i to pravomoćnom) konačno dosuđena. Ono što u prosincu 2008. godine nije napravilo vodstvo pulskog sajma knjiga pa ni Upravni odbor nagrade Kiklop (u kojem je bio i jedan akademik koji je baš zbog “Gole istine” dao ostavku), izazvalo je sud na presudu po kojoj Nives ipak pripada nagrada za najprodavaniju i najčitaniju (!?) knjigu u razdoblju od 1. listopada 2007. pa do 30. rujna 2008. godine.
Dakle, sud je utvrdio da je “Gola istina” najprodavanija, ali i najčitanija hrvatska knjiga u tom razdoblju služeći se podacima Ipsos Pulsa, agencije koja je za pulski sajam obrađivala tu vrstu podataka. Nives Celzijus tako je definitivno ušla u povijest hrvatske literature jer je jednu, u osnovi književnu nagradu morala izboriti sudskom presudom. Sud je utvrdio da udruga Sa(n)jam knjige, organizator pulskog sajma, te 2008. godine nije poštovala Pravilnik o dodjeli Kiklopa koji je sama donijela te da sada, post festum, mora uručiti Kiklopa za hit godine autorici koju “Gola istina” sigurno neće lansirati u književne enciklopedije.
Možda i nije sporno da je baš “Gola istina” najprodavanija knjiga u Hrvatskoj u razdoblju od 1. listopada 2007. do 30. rujna 2008. godine. Podaci o prodaji knjiga u Hrvatskoj ionako su tema u kojoj magle ima više nego na obalama rijeke Save u ranu jesen. No je li “Gola istina” i najčitanija knjiga u Hrvatskoj u tom razdoblju? Kako uopće odrediti čitanost neke knjige u Hrvatskoj? Pa vjerojatno po podacima javnih knjižnica, sustava koji je u ovoj zemlji iznimno dobro organiziran i postojan.
Uostalom, mi smo zemlja gdje se knjige u pravilu ne kupuju, nego posuđuju u knjižnicama. No nekako ne vjerujem da je “Gola istina” bila masovnije prisutna u knjižnicama. Stoga nije jasno kako je to prvijenac Nives Celzijus u kojem se piše i o kaznenim djelima koja, navodno, nisu fikcija (ponovno se pitam jesu li “Golu istinu” čitali i državni odvjetnici) zadovoljio kriterij najčitanije knjige u Hrvatskoj, bez čega ne može dobiti Kiklopa za hit godine?
Doduše, u obrazloženju drugostupanjske sudske presude govori se da je agencija Puls podatke o najčitanijoj knjizi dobila na osnovu ankete provedene na 1800 ispitanika, što mi se i ne čini najboljim načinom za ustanovljenje najčitanije knjige. Ali statističke metode su statističke metode. Agencija je agencija. Pogotovo kada je sponzor. Pa je sad “Gola istina” proglašena za hit godine te će se u vitrinama Nives Celzijus tako doista i naći skulptura akademskog kipara Josipa Diminića teža od 6 kilograma. Skulptura koju su dobili i nobelovac Orhan Pamuk (dobio je ad hoc uspostavljenog specijalnog Kiklopa izvan uobičajene konkurencije), ali i južnoafrički nobelovac John Maxwell Coetze te brojni hrvatski književni prvaci poput Slavenke Drakulić, Arsena Dedića, Viktora Žmegača i Luka Paljetka.
I tko to onda može zaključiti da “ni med cvetjem ni pravice”?
