Trostrani društveni razgovor Vlade, sindikata i poslodavaca nije u
Hrvatskoj na zadovoljavajućoj razini, upozorila je Europska komisija u
lanjskome Izvještaju o napretku Hrvatske.
"Ostaju neriješena glavna pitanja: nedostatno razvijen dvostrani
razgovor (sindikata i poslodavaca, op. a.), loš društveni razgovor na
razini sektora, oskudna sposobnost društvenih partnera i nejasni
kriteriji njihove zastupljenosti, osobito za udruge poslodavaca, te
rascjepkanost sindikata", ističe EK i zaključuje:
"Općenito, utjecaj društvenoga razgovora na postupak odlučivanja i na
stvaranje politike i dalje je slab".
Prošlotjedna zbivanja upozoravaju na to da bi se i u ovogodišnjemu
izvještaju ocjena mogla ponoviti. Sindikati su, prije no što su se opet
međusobno posvadili, optužili Vladu da im, izgovarajući se obvezom
usklađivanja sa zakonodavstvom Europske unije, iza leđa gura takve
izmjene u Zakonu o radu kojime bi se prava radnika još smanjila.
Posebice Vladi zamjeraju što se broj ugovora na određeno vrijeme ne bi
ograničio pa bi netko, prema tome, do kraja radnoga vijeka mogao raditi
u nesigurnosti.
Ako je istina što sindikati tvrde a Vlada se nije oglasila
konkretnim demantijem, u kojemu bi podrobno navela i obrazložila
predložene promjene to bi upozorilo da se u Banskim dvorima ne
prate europska nagnuća. U EK-ovoj Zelenoj knjizi o osuvremenjivanju
Zakona o radu posebice se upozorava na širenje takvih "netipičnih
radnih ugovora", čiji je udio od 1998. do 2005. porastao na razini EU
sa 12 na 14 posto.
U nekim su zemljama među novim ugovorima o radu oni na određeno vrijeme
već godinama u znatnoj većini Talijani mlade, starije od 50 i
žene gotovo više i ne zapošljavaju na neodređeno! Koliko može biti
zdravo ne samo gospodarstvo nego i društvo u kojemu se zaposlenike drži
u stalnoj nesigurnosti?
Kako bi se obeshrabrilo poslodavce da nude takve ugovore, EK zahtijeva
da vlasti zemalja članica osiguraju da zaposlenici na određeno imaju
"najmanje jednaka" prava i obveze kao oni sa stalnim ugovorima te da
tvrtke prvo njima popunjavaju stalna radna mjesta. Nacionalne bi vlasti
trebale to zajamčiti "učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama"
za prekršitelje.
U Zakon o radu Vlada će morati ugraditi i europsku direktivu o radnome
vremenu, koja propisuje da pojedini zaposlenik ne smije tjedno,
uprosječeno na razdoblje ne dulje od četiri mjeseca, raditi više od 48
sati, uključujući prekovremene te nalaže najmanje puna četiri tjedna
plaćenoga godišnjega odmora. Uz to, EK traži da svi zaposlenici
sudjeluju u podjeli dobiti tvrtke, što će ishoditi "povećanom
proizvodnošću i konkurentnošću te većom dobiti".
Vlada će također morati primijeniti direktivu o statutu tvrtke, koja
propisuje sudjelovanje zaposlenika u "nadzoru, gospodarskome,
novčarskome i strateškome razvoju tvrtke te u odlukama koje mogu znatno
promijeniti organizaciju rada i ugovorne odnose". Zaposlenici mogu
sudjelovati bilo preko svojih predstavnika u nadzornome ili upravnome
odboru, bilo kroz posebna radnička vijeća. Sindikati se plaše da
poslodavci u njih ne podvale lažne radničke predstavnike. Ako budu
jedinstveni, takvi neće proći.
Vladi su puna usta "fleksigurnosti". No, dok ne zajamči provedbu
navedenih direktiva i punu pravnu sigurnost, ne bi smjela niti
pomišljati na taj sustav, u kojemu se radno mjesto lakše gubi ali se
radnicima osigurava prekvalifikaciju i dostojanstven život između dvaju
poslova. Uostalom, "fleksigurnost" je danas s uspjehom na djelu samo u
Danskoj i u Finskoj.
EUROZOV
'Fleksigurnost' u Europi
