Osim patera Zvjezdana Linića, koji jedini u Zagrebačkoj nadbiskupiji ima dozvolu za obrede egzorcizma, time se bavi još nekoliko svećenika u Osijeku i Splitu, a povremeno i velečasni Zlatko Sudac iz Krčke biskupije.
Isusovac Vinkov egzorcizmom se bavio nekoliko godina, a kaže da zahtjeva za te obrede iz dana u dan ima sve više. Obredi počinju molitvom otklinjanja, a nastavljaju se, ovisno o potrebama, i nekoliko desetaka puta. Mogu trajati i godinu dana, a u pomoć egzorcisti često zazivaju i svece, kaže Vinkov, te nastavlja opis obreda u slučaju opsjednute žene.
Žena je režala
Zazvao sam jednog sveca u pomoć. Kada je demon navaljivao govoriti, zamolio sam sveca da ga pljusne. U tom trenutku glava opsjednute žene silovito se zatresla u stranu, a demon je jauknuo posebnim glasom. To se dogodilo nekoliko puta, nakon čega demon više nije navaljivao. Zatim je pokušao komunicirati znakovima, preko njezinih ruku. Počele su joj se dizati i noge i trup pa sam je u vrijeme molitve pritiskivao dolje. Lice joj se izobličilo, a na zaziv sv. Arkanđela da demona odvedu pred Svevišnjega, opsjednuta je vrištala, režala svom silinom opisuje Vinkov.
Reci mi svoje ime! Neću odustati. Idi od ove osobe pa ću te pustiti rekao sam mu pozivajući se na biskupovo odobrenje. Rekao sam mu da cijela Crkva stoji iza mene.
Mrzim te! M-r-z-i-m! Zašto toliko mrziš? Čovjeka mrzim govorio je gnjevan glas iz usta opsjednute osobe. Nećeš ti nikoga uništiti. Zašto mrziš čovjeka? upitao sam ponovno. Jer ga Bog voli odvratio je poznati glas.
Režao je i cvilio, oholo ponavljao: "Mrzim te!" Zaradi utjelovljenja... reci mi svoje ime! Belzebul odgovorio je kroza smijeh muški glas. Isto je poslije ponovio i hihotavi ženski glas. Na svako moje daljnje pitanje odgovarao je režanjem ili šutnjom, dok nisam rekao: Daj mjesta Kristu, odagnaj Ariela, odagnaj Asmodeja, odagnaj Sotonu! Odgovorio je režanjem. Tijelo se još nekoliko puta grčevito trznulo. Kazao sam: "Evo Isusa."
Dotad opsjednuta, žena je otvorila oči, pogledala me i kazala: "Dobro sam." Egzorcizam i molitve otklinjanja nad ovom su ženom trajali više od godinu dana. Seansa za koje je demon izašao iz nje trajala je više od tri sata. Nesretna žena, kako tumači Vinkov, bila je žrtva "kurenja": sotonističkog obreda u kojem mag hoda oko osobe s lopaticom u kojoj su zapaljeni predmeti zazivajući Sotonu da naškodi onima koji su učinili zlo toj osobi. Obred "kurenja" izvodila je njezina majka nekoliko puta dok je ona bila djevojčica i jednom prije vjenčanja. Majka je to priznala. I kći je rekla da je s prijateljicama odlazila k magu "provjeravati sudbinu".
Osobe koje su opsjednute, kaže Vinkov, vrlo je teško prepoznati i razlučiti je li riječ o duševnom bolesniku ili opsjednutom. U crkvi, kaže, to je ponešto lakše.
Na svaki spomen Presvetog Trojstva ti se ljudi grče, a u crkvi se i inače osjećaju nelagodno, vrlo često zijevaju. Imaju sposobnost predviđanja. Često sanjaju nešto, a onda se to i dogodi. Vrlo su osjetljivi na okolinu i često mijenjaju raspoloženje kaže Vinkov tvrdeći da među opsjednutima ima ljudi svih dobi, ali više žena nego muškaraca.
Razgovor s demonom
Tu činjenicu tumači većim interesom žena da otkriju što će im se dogoditi i njihovu olakom shvaćanju magije. Muškarci se više zanimaju za različite vrste pozitivnih i negativnih energija. Idolopoklonstvom traže nadnaravnu snagu i moć. Kao najčešći oblik crne magije u Hrvatskoj ističe uroke, vještičje pripravke, magične zapise.
Opsjednute osobe dolaze iz svih slojeva društva, nije riječ isključivo o neukim ljudima i nevjernicima. Sotona se može nastaniti u bilo kojem čovjeku, čak i u najvećim vjernicima tvrdi isusovac. Opsjednute osobe javljaju mu se same ili ih dovode obitelji i prijatelji.
Svoj doživljaj razgovora sa Sotonom Vinkov opisuje šturo, no razgovore s demonima prepričava prilično detaljno. Zašto se nisi odrekao mesa u korizmi, pitao ga je, kaže, demon na egzorcizmu prije nekoliko tjedana. "Odrekao sam se drugih stvari", odgovorio mu je objašnjavajući kako ga je demon tim pitanjem pokušao svrstati među grešnike i tako umanjiti njegove egzorcističke moći. Drugom mu je prilikom demon, izmoren od bijesa, prijetio da će ga ozlijediti ne ostavi li ga na miru:
Uh, najradije bih te rastrgao! Zašto to onda ne učiniš pitao sam ga. Ne da mi On. Ipak je On tvoj Bog kazao sam mu i na taj način ga razoružao. No, s početkom molitve nad opsjednutom osobom, kaže isusovac Vinkov, jednom je doživio neobično iskustvo koje ga je, u prvi tren, preplašilo.
Ja sam samo pridržavao opsjednutu osobu, držao sam je za desnu ruku. Kada je svećenik koji je predvodio egzorcizam započeo s molitvom, opsjednuta ih je, njih nekolicinu, odbacila nekoliko metara od sebe. Čvrsto sam je držao za ruku kada me opeklo nešto poput strujnog udara. Opeklina se nakratko zadržala na ruci, a onda je nestala. Nije mi bilo svejedno govori Vinkov pokazujući ispod crne svećeničke košulje mjesto gdje je bila opeklina.
Posao za psihijatre
Od stotina ljudi koji se javljaju njemu i ostalim egzorcistima s biskupskom dozvolom, ipak, samo ih je manji dio stvarno opsjednut, kaže Vinkov, uz odobravanje svoga učitelja patera Smiljana Kožula.
Samo ih je 10 posto stvarno opsjednuto đavlom. Ostali su duševni bolesnici. Zato katolički svećenici prilikom egzorcizma uza se imaju i liječnika: psihijatra ili psihologa kaže pater Smiljan, koji se egzorcizmom bavio osam godina.
Doživio je, kaže, svašta. Najnevjerojatnija iskustva stekao je u Vatikanu dok je nazočio egzorcizmu koji je predvodio Gabriel Amorth. U jednom trenu mladić, Talijan, izobličena lica, podignuo je glavu. Pogled mu nikad neću zaboraviti, bio je strašan. Cijeli je obred bio na talijanskom i latinskom jeziku. Hrvata, osim mene nije bilo, međutim, kada me opsjednuti mladić pogledao u oči, iz njega je demon riknuo na hrvatskom jeziku: "Ja sam kralj tame!"
Sam je obavio nekoliko stotina egzorcizama, a najmlađa opsjednuta osoba bilo je osmomjesečno dojenče koje od rođenja nije spavalo više od 20 minuta u komadu. Kada je završio s obredom i molitvom, dijete mu je zaspalo u naručju, kaže.
U osam godina pater Smiljan skupio je stotine predmeta koji se koriste u obredu crne mise i zapisa navodnih vidovnjaka i čudotvoraca. Donijeli su mu ih ljudi koji su se riješili demona, a te predmete namjerava izložiti. Veći dio predmeta koji se rabe na obredu crne mise ukraden je iz bogomolja, poput srebrnog kaleža ukradenog iz sinagoge. Vrijedne su im posvećene stvari, osobito posvećena hostija. Nju najradije obeščašćuju: svakakve gadosti rade, mokre po njoj, zabijaju u nju noževe kaže pater Smiljan.
U nekim obredima crne mise, dodaje isusovac Vinkov, iz posvećene hostije mogu navirati i kapljice krvi. U tim trenucima sotonisti doživljavaju najveću ekstazu, jer vjeruju da tada Bog pati. Opisali su mu to ljudi na kojima je izvodio egzorcizme, a potvrda toga može se pronaći i u nekim službenim crkvenim zapisima. Svećenici Vinkov i Kožul nikad osobno nisu nazočili obredu crne mise, to ih ne zanima jer, i da jesu prisutni, kažu, ne bi je mogli spriječiti. Njihov je zadatak, tvrde, drukčiji: do kraja riješiti ljude demona u njima.
Tečajevi i novi vodič za egzorciste
Tečajeve egzorcizma Vatikan je pokrenuo zbog velika interesa za sotonizam među mladima. Osmero mladih Talijana u siječnju je osumnjičeno da pripadaju sotonističkoj sekti. Suđeno im je zbog navodnog sudjelovanja u tri ritualna ubojstva. Pripadali su heavy metal skupini "Beasts of Satan". Za slične stvari Crkva je već optužila i rock-skupine The Rolling Stones, Iron Maden, Judas Priest, Nirvana, Laibach te pjevačicu Diamandu Galas. Seminare egzorcizma drži konzervativni crkveni red Kristovi legionari, a među predavačima su, osim egzorcista, i psiholozi. U novom vodiču za egzorciste, prvom od 1614. godine. svećenike se poziva da uzmu u obzir i eventualne duševne bolesti vjernika.
Vjernici bježe u alternativne skupine
Crkva obnavlja tečajeve za egzorciste zato što se vjernici osipaju u alternativne religijske skupine kaže sociolog religije Krunoslav Nikodem s Filozofskog fakulteta. Ističe kako vjernici, posebice mlađi, sve češće gube povjerenje u velike i trome organizacije poput Crkve, pronalaze nešto s čime bi se mogli poistovjetiti. A idolopoklonstva i sotonizma, kaže, uvijek je bilo. Ovo danas, što se tumači rastom broja štovatelja Sotone, samo je rezultat zapadnjačke filozofije brisanja povijesti. Svi dijelovi društva, pa tako i Crkva, žive danas i smatraju da se sve relevantno događa danas. Ni jučer ni sutra objašnjava Nikodem.
