«Kažu neki: U Moskvi je uvijek hladno i stalno pada snijeg! Mi im odgovaramo: Da, to je istina ako o Moskvi i Rusiji učite samo iz filmova o Jamesu Bondu».
Baš su ovim riječima, nakon službenih pozdrava na ruskom, engleskom i francuskom, započeli uvod u 54ti Eurosong, i svoje manje ili više uspjele «pošalice», voditelji finalne večeri Alsou i Ivan Urgent.
Inače, Alsou je ruska pjevačica koja je 2000te godine predstavljala svoju zemlju na Eurosongu i što je važnije ima jako zaleđe prebogatog tate. Osobno sam bio puno sretniji gledajući u polufinalnim večerima top model Nataliju Vodianovu i rusku tv zvijezdu Andreja Malakhova, ali.....utjecajni ljudi odlučili su za ove druge što je po nekim ruskim medijima izazvalo priličnu prašinu.
Nisu nepotizam i dobre veze naša izmišljotina. Utješno, zar ne? No pustimo Eurosong za tren. Želio sam Vam ispričati svoj doživljaj Moskve. Kaže moj prijatelj scenarist:»a što ćeš ti ispričati o Moskvi što ljudi već ne znaju ili nisu vidjeli kod Gorana Milića?» Hmmm ....Dobro pitanje, ali probat ću.
Proveo sam tamo 7 dana, uz puno priprema za komentatorski posao, ali i puno toga lijepoga što nisam stigao fotografirati. Kažu da takve uspomene dulje traju ili se to samo tješim jer u nekim trenucima jednostavno nisam «škljocao».
Od kad sletite na Šeremetjevo, nekad glavnu a danas jednu od zračnih luka Moskve, ne prestaje vaša fascinacija. Čime? Za početak, oštrim pogledom ozbiljne «tete u uniformi» iza stakla koja malo odmjerava vas, malo vašu putovnicu s urednom vizom i dobrim razlogom vašeg boravka...
Dobra igra živaca, nepoznat osjećaj krivnje da nešto nije u redu iako je sve prema strogim viznim pravilima, ali dobar uvod u «rusku temeljitost». Nakon toga, na trenutke kockarska vožnja s Vladimirom, našim vozačem, niskim Moskovljaninom ili kako on kaže Moskvićem. Široke ulice, osam traka, put do hotela koji je u strogom centru.
Ubrzo shvaćate sintagmu «ruski način vožnje». Svi jure, bore se za prednost, trube, gestikuliraju, čini vam se pravi kaos, a onda vidite da se nitko ne živcira i shvatite da je «sve pod kontrolom» ili bar želite vjerovati u to. U Moskvi imate 5 000 000 registriranih auta i više od 12 000 000 stanovnika koji su registrirani, a koliko je neregistriranih automobila i ljudi nitko se ne usudi nagađati.
Tverskaja ulica, velika i fascinantna po svojim građevinama s ornamentima i pločama postavljenim da podsjećaju na povijest, u svoj svojoj širini i dužini vodi nas prema hotelu i prema Kremlju i Crvenom trgu.
Idućih dana koristim slobodno jutro i s kišobranom u ruci i temperaturom 10tak stupnjeva i pomalo neugodnim vjetrom šećem put najpoznatijih Moskovskih vizura. 695 metara dug i 130 metara širok u svom svojemu bogatstvu nemirnih povijesnih vremena dočekuje Vas Crveni trg. Zašto baš crveni u imenu? Zbog revolucija? Komunizma? Ili nečeg trećeg? Pridjev «crveni» odnosio se na Katedralu svetog Vasilija koja vas gleda s juga Trga.
Kažu da su na tome mjestu nekada bile drvene građevine, a 1493. Ivan III. daje ih srušiti zbog stalne opasnosti od požara. Kasnije se tamo razvija tržnica, mjesto je to raznih svečanosti, kraljevskih krunidba, vojnih parada i pokazivanja moći....uglavnom, čini vam se da svaka ploča kojom je popločen i svaka zgrada pričaju svoju priču.
Prolazite uz dužni naklon uz Državni povijesni muzej. Moskovljani obožavaju muzeje, poštuju kazališta kojih u Moskvi ima 94 i uvijek su rasprodana, i bez obzira na svoj materijalni status ponosno stoje u redovima za karte. S istočne strane Trga nalazi se velika zgrada «GUM», nekad najveće robne kuće u SSSR-u, danas mjesto gdje ćete popiti izvrsni esspreso i «pasti oči» na preskupim modnim imenima Francuske, Talijanske i drugih moda.
Velika privilegija je biti bogat u Moskvi, ali znate da su nas učili da novac kvari ljude, pa sa zgražanjem gledate sponzore u najboljim poodmaklim godinama i njihove muze u premladim godinama kako bez pardona ostavljaju tisuće eura na račun zvučnih imena, a nakon toga sjedaju u limuzinu zatamnjenih stakala, koja ih odvozi u bolje sutra..... Ah, treba čovjek biti zadovoljan i malim. Hm!
Prolazite uz Lenjinov mauzolej sa svojim mrkim stražarima. Nalazi se podno zidina Kremlja, povijesne utvrde, na jugu okružene rijekom Moskvom, na istoku Crvenim trgom i na zapadu prekrasnim Aleksandrovim parkom. Grad je inače pun zelenila i nevjerojatno čist. Kremlj uključuje 4 katedrale, 4 palače i 5 kula na čijim vrhovima su zvjezde petokrake.
Na jugu Crvrnog trga je katedrala svetog Vasilija Blaženika sa svojim živopisnim tornjevima, a vi u trenutku pomišljate kako je Disney baš ovdje dobio inspiraciju za sve one fenomenalne boje svojih filmova. Dao ju je izgraditi Ivan IV., poznatiji kao Ivan Grozni, između 1550 i 1560 godine. Legenda kaže da je nakon završetka gradnje Ivan Grozni dao oslijepiti graditelja kako ne bi napravio ništa ljepše. Grozno!!!
Rusi inače obožavaju bajke, legende, priče, ali samo priča o bogatstvu napisanih riječi Puškina, Dostojevskog, Tolstoja i mnogih drugih trajala bi vječnost. I traje. Bježimo u sadašnjost. Atrakcija je Metro sa svojih 12 linija, 13ta se gradi. Zavodi vas kvaliteta ruske kuhinje i miris povrća i voća.
Nećkate se i uvjeravate samog sebe kako vam ništa ne može čudna boja boršča, tradicionalne ruske juhe koja je napravljena od cikle, kupusa kuhanog na suhom mesu, a kad krenete jesti osvaja vas odmah svojom jednostavnosti i okusima. Restorana ima svih nacionalnosti i uređenja interijera, ali jedno im je zajedničko. Naime, potrošite hrpu živaca uvjeravajući, do tada ljubaznog konobara da proba još jednom provući vašu karticu.
Rusi vole keš. Bankarskom sustavu vjeruje se samo koliko treba, a taj sustav prilično je jak bar prema broju zgrada koje zauzima. Mogao bi pisati još rečenica i rečenica, ali ono bog čega sam ovdje je posao.
Mala ekipa trudi se napraviti veliki posao. Oduševljava me scenografija koja se sastoji od 20tak individualnih dijelova s led tehnologijom, dovoljno je 30tak sekundi i pred vama je potpuno novi vizualni doživljaj. O pjesmama nećemo, o ukusima se ne raspravlja, ali kao uspomena ostaje fotka sa španjolskom stjuardesom, danas zvijezdom Sorayom, snaga francuske dive Patricie Kaas, karizma Andrewa Lloyd Webera....ali isto tako i granice koje pomiče ovaj televizijski show kojeg prate milijuni ljudi, neki iz znatiželje, neki iz zabave, neki kao fanovi, a neki jer moraju.
Tu je i naša ekipa: Igor Cukrov, 24 godine i nevjerojatna želja da uspije svojim šarmom, svojim talentom i dobrim rasporedom zvijezda u horoskopu, sasvim posebna Andrea Šušnjara sa svojim melankoličnim pogledom i osmjehom prema nečem zagonetnom u daljini, naše «vokalice» Ivana, Sanja, Jelena i Karmen....svi oni zajedno trude se napraviti uz našu pomoć što bolji posao. Uspijevamo? Ili ne? Neka to drugi ocijene, znam da su dali sve od sebe, a Eurosong, bar ovih zadnjih 5 godina koliko ga komentiram postaje sve ozbiljnije mjesto sa skupim producentskim imenima i velikim novcem uloženim u nastupe.
Ima li to smisla? Ne znam, ali znam da ljudi na neki način vole taj kič. Ekran je jedan bijeg od svakodnevice i ako pratite ovaj događaj bez obzira na vaše glazbeno obrazovanje ili vaš glazbeni ukus, čini vam se kao da ste pojeli kolač previše. Nepotreban, ali fin. I nije vam žao. Mislit ćete o tome sutra, kad stignu računi, a šef na poslu vas gnjavi, dijete treba instrukcije, susjed je ljut zbog krivog parkiranja... Ali, misliti o tome sutra je iz nekog drugog filma. Mi smo počeli s Jamesom Bondom.
Pozdravljate Moskvu dok uzlijećete točno na vrijeme i nakon 5 nepotrebnih kontrola pri izlasku. Opet stroge tete iza šaltera i mrki pogledi, ali u kutu usana ipak mali osmijeh koji kao da kaže: «ne govorite nikom koliko je ovdje lijepo, pogotovu ne onom Bondu koji nema tu lovu da angažira našu miss svijeta Kseniju Sukhinovu čije nam se lice smiješilo s olimpijske dvorane, plakata i svih razglednica 54tog Eurosonga, nema on te love....». I da... još nešto kaže...:»dođite nam opet». Budemo. Jednom. Ima dana. Sutra nikada ne umire! Zar ne?
