Imena luda nalaze se, kažu, svuda. No, nijedno se, vjerojatno, ne može
mjeriti s još luđim hrvatskim prezimenima koja neke svoje vlasnike
bacaju u očaj, a neke baš naprotiv. Pile Jajalo iz Slavonske Bare
i te kako se ponosi svojim imenom, nacijom i prezimenom, koje je,
tvrdi, posve normalno za nekoga iz okolice Jajca. Nikada nije imao
problema i ne daj Bog da bi ga promijenio, objašnjava, što pak ne mogu
reći i svi stanovnici Guzića Varoši kraj Perušića Donjeg, koji bi
najnoviju vijest o francuskom "udaru" na obiteljsku patrijahalnost,
koji od početka godine dopušta i nasljeđivanje prezimena majke, mogli
dočekati i kao olakšanje. S prezimenom Guzić, spomenikom svojih
korijena, saživjeli su se, naime, tek rijetki, mahom stariji Guzići,
priča Radojka Guzić iz Biograda na Moru.
Crnci i Bijelci
Živim u inozemstvu gdje nemaju pojma što znači moje prezime, no
oni mlađi su se naplakali zbog maltretiranja u školi. Sinu je jako
dobro išla fizika i matematika. No kad sam mu predložila da se zaposli
kao profesor, kazao je: "Taman posla da me đaci zovu profesor Guzić!"
Kći je, na sreću, udajom promijenila prezime, a oni drugi, koje znam,
mahom postaju Gusići ili Blaževići, Orlovići i slično, po nekom od
predaka veli Radojka, tek jedna od brojnih Hrvatica te Hrvata s
neobičnim, smiješnim, po mnogima i ružnim prezimenima.
I običnim listanjem telefonskog imenika naći će se mnoga prezimena koja
bi i čistuncima teško prešla preko jezika. A njima svejedno!?
Često nas zovu u večernjim satima i pitaju jesu li dobili Šupke.
Kad kažem da jesu, pitaju: "A gdje su guzice" kazuje 80-godišnja
Ruža Šupak, kojoj ljudska glupost i poruga često remete večernji mir,
ali je još mogu i nasmijati. Unuci te starice su, doznajemo, na
fakultetu i ne tuže se a prijašnje generacije još i manje.
Prije je to bio drugi svijet smije se Ruža.
Prezime Šupak baštinila je udajom. U okolici Grobnika, u Mikeljima,
odakle potječu Šupci, tek rijetki su, objašnjava, promijenili prezimena
u Malnar, dok je njezina obitelj, među još 48 koje smo pronašli u
telefonskom imeniku, vjerna svojim korijenima.
Jedan od rijetkih Drekova prezime je promijenio u Bogdanović, dok 194
Papka, 15 Kenjara i 25 Mula, slijede čitavu vojsku životinjskih
prezimena među kojima su najčešća Medved, Golub, Mišić, Zec, Kos i Vuk.
Tu su i 84 Miša, sedam Mravaca, 71 Mačak i jedan Pas, jedna Zvijer i 67
Zveri, po jedan Medvjed i Šišmiš te osam Kokoši, pet Prepelica, 559
Ćukova, 138 Kukavica i 351 Lisica, dok uz jednog Pišu, Četnika i Tata,
150 Baraba, jednog Razbojnikova i 238 Leševa, 26 Plemića i 89 Kmetova
te 65 Crnaca, devet Bijelaca i 74 Belca, nalazimo pak i čitavu galerija
vladara Kraljeva, Kraljevića, Knezova, Banova, među kojima
najmanje 50 Josipa. A vjerovali ili ne, Hrvati imaju i svojih 37 Duhova
i 32 Vještice.
Generacije Vještica
Vještice smo generacijama. Naravno, ne one prave. U Splitu, gdje
živim već 50 godina, ljudima je to uglavnom simpatično. Nikada nisam
imala problema, a isto tako ni moji unuci. Jedna od unuka koja živi u
Parizu kaže kako se to i Francuzima sviđa tvrdi Desanka Vještica.
Keks, dva Kolača i 11 Torta mogu se pohvaliti najslađim prezimenima
iako im slastičarstvo, priznaju, nije u krvi.
Kad kažem da se prezivam Torta, svi misle da mi je to nadimak ili
da se šalim kaže Vesna Torta. Devet Salata, 24 Paprike, dvije
Soje, pet Keljeva, 36 Lukova, 51 Kapulica, četiri Kukuruza, 193 Maka i
šest Kupusa vlasnike tih prezimena vjerojatno mame na vegetarijanstvo,
prije nego ih pogode četiri Jeseni ili 79 Zima, 13 Gromova, tri Kiše
ili 143 Suše. Sudeći prema telefonskom imeniku, ni Biseri nisu tako
rijetki, ako se ne izgube u Sutonu, Sumraku, Mraku ili Noći. A kad
pogreškom birokracije u školskim klupama završite kao Tikvan umjesto
Tikman, s vršnjacima nikad nije dosadno.
Ipak, preživio sam prisjeća se Vilko Tikvan iz Crkvara, dok
najbrojniji prezimenjaci, čak 24.400 Horvata, i nekoliko puta moraju
provjeravati jesu li kazne za pogrešna parkiranja, pozivi na sudska
ročišta, pošta, računi i režije te liječnički nalazi od pravog Horvata.
Nerijetko su i isto godište i istog imena oca pa prođu i dani prije
nego shvate kako je liječnik odčitao pogrešne nalaze iz laboratorija i
propisao im pogrešne lijekove. Jednog su Horvata 1970. godine u Celju
čak zamijenili za terorista za kojim je raspisana tjeralica te ga umalo
likvidirali. Ništa čudno kad je među Horvatima čak 969 Marija, 921 Ivan
i 221 Ivica.
Najviše Horvata, Kovačevića i Kovača Kovačevića
Hrvatski je narod uz Židove i Kurde imao najveću migraciju bez prezimena. Kada su u 16. stoljeću Hrvati bježali pred Turcima i prelazili Muru i Dravu s pinklecima kao za Domovinskog rata, nisu ih stigli ni popisati. Išli su po noći i popisivani su gotovo svi kao Horvat. Horvat je danas najčešće prezime u Mađarskoj, Sloveniji sa svojim inačicama Korbat, Horvatin, u Gradišću, a i svaki četvrti stanovnik sjeverozapadne Hrvatske, kamo su išle te migracije, jest Horvat. Danas u Hrvatskoj ima 24.400 Horvata. Nijedan drugi europski narod, ni Nijemci, Poljaci itd., nemaju etnonim kao najčešće prezime, a potom slijede ona po zanimanjima Kovačević (ima ih čak 20.365!), Kovač..., koja su karakteristična za srednju Europu, koja se spuštaju do Istre, ali u Dalmaciji ih gotovo nema. Isto tako ni Horvata.
Francuzi uvode dvije crtice
Od siječnja 2005. u Francuskoj mogu roditelji svome djetetu dati prezime oca, prezime majke ili oba prezimena, po dogovoru prvo očevo ili majčino. Tako se ostvaruje reforma iz zamisli članova Vijeća Europe, a s podrškom UN-a. Vijeće je 1995. godine izrazilo procjenu: prezime određuje identitet osobe, a reforma se temelji na ravnopravnosti spolova. To vrijedi i za nevjenčane roditeljske parove. No, prezimenska prevlast očinstva duboko je ukorijenjena u tradiciji. Još i 1995. godine na Zapadu su izvanbračna djeca - 97 posto od 257.000 novorođenčadi - dobila očevo prezime. Francuzi sadašnju reformu prezimena nazivaju malom francuskom revolucijom i udarom na obiteljsku patrijarhalnost. No, čuju se i zamjerke, osobito da će paralelna nasljedivost majčinog prezimena narušiti ugled očinskog lika, a u nasljeđivanje imovine unijeti nove poremećaje, čak zbrku. Podsmjehe konzervativaca izazvao je u Francuskoj komentar pariškog Le Mondea konstatacijom: "Ako roditelji djetetu odrede dva prezimena, moraju ih razdvojiti dvostrukom crticom (- -), pa će se sin g. Deschampsa i gđe. Dubois potpisivati kao Deschamps- -Dubois ili Dubois- -Deschamps." (vk)
