Dinamu prijeti izbacivanje iz Europe! Tako su se nakon Udina mogla
sažeti brojna nagađanja. No, da bi netko odnekud bio izbačen, najprije
tamo mora biti. A Dinamo i nije bio nigdje. Najmanje u Europi. Dinamo
je samoga sebe iz nje već davno izbacio. Nakon Udina može mu samo
formalno biti zabranjen ulazak u nju. Što to ovakvom Dinamu može
značiti? Možda bi takva zabrana za nj čak bila i dobra. Ovakav se
(igrački) nesuvisli Dinamo u Europi može i dalje jedino blamirati.
Ova je generacija valjda izblamirala sve ono što su dosadašnji igrački
naraštaji s Dinamom u Europi učinili. U užurbanoj i za prošlost
nehajnoj Europi više se nitko valjda i ne sjeća da je Dinamo nekoć
pobjeđivao elitne europske klubove. Dinamo je već godinama nepoznat,
preuzetan, a često i smiješan klub, kojemu su ambicije visoko iznad
mogućnosti. Svake godine ima glede Europe velika htjenja i nikakva
ostvarenja. Uvijek isto: Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. Gdje si
bio? Nigdje. Što si radio? Ništa.
Dinamov je ukupni skor s Europom puno gori nego ga s njom ima čak i,
slično preuzetna, politika. S politikom je pak Dinamo jednak, a možda i
jači, u prodaji najboljeg što ima. Dinamovi gazde najkvalitetnije skupo
prodaju, posilnima narede da jeftino uvoze, razliku stave na svoj
konto, “domaću proizvodnju“ zapuste, iz inozemstva vrate što je Europa
škartirala kao “lošu robu”.., a onda još Profesora Baltazara imenuju
glavnim menadžerom! I pričaju o nekoj Europi!? Primitivni navijački
“hepening” u Italiji sukladan je ponašanju Dinamova gazde, a neuropski
Dinamo ukupnoj klupskoj politici. Dinamo je uvijek imao navijače kakve
zaslužuje. Dok je bio europski – europske; otkad je to prestao biti –
ovakve kao u Udinama. Bez europskih vrijednosti Dinamo može biti samo
ovakav kakav jest.
RIJEČ-DVIJE
