Uspostavljanjem nove Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolije te
preimenovanjem i preoblikovanjem dosadašnje Hrvatsko-slavonske u
Zagrebačku metropoliju, Sveta Stolica još je jednom potvrdila da
poštuje politički realitet, ali da znade malo i “alkemijati”.
Pokazala je da njezin katolicitet s jedne strane uvažava, ali s druge
strane i nadilazi nacionalni i politički ustroj. Naime, protekle
srijede, 18. lipnja, u Đakovu je nuncij Cassari vodećim crkvenim
ljudima dosadašnje metropolije priopćio odluku o osnivanju nove
nadbiskupije i metropolije, ali i odluku kojom Benedikt XVI. ponovno
uspostavlja Biskupiju srijemsku koja će, laički rečeno, crkveno
pripadati novoj Đakovačkoj-osječkoj metropoliji, a teritorijalno
Međunarodnoj biskupskoj konferenciji sv. Ćirila i Metoda, koja obuhvaća
katolike u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, što podrazumijeva
poštovanje nove političke realnosti. Takvih primjera “alkemijanja” ima
samo nekoliko.
Jedan je, primjerice, Skopje, koje pripada Sarajevskoj metropoliji i
MBK sv. Ćirila i Metoda, kao i Kotor, koji pripada Splitskoj
metropoliji, a nešto slično ima i Belfast. Riječ je o biskupijama u
kojima povijesne i političke uvjetovanosti upućuju na poseban status.
Srijemska biskupija, zbog svećenika i vjernika koji su povijesno usko
vezani uz Đakovo, očito je takav slučaj pa se može reći kako ovakvo
rješenje predstavlja neku vrstu premošćivanja prema nekoj novoj
realnosti. Uspostavljen je, dakle, novi crkveni ustroj koji
podrazumijeva i vrednuje teritorijalne, administrativne i državne
granice, dijelom i nacionalne datosti, ali jasno pokazuje da Katolička
crkva ipak najviše poštuje svoju vlastitu crkvenost, koja na terenu
traži najbolji način djelovanja. Dobivanjem nove (smanjene)
nadbiskupije i metropolije u koju sada, osim Srijema, ulazi i Požeška
biskupija te preustrojem (smanjenjem) bivše metropolije ipak još nije
definitivno riješen crkveni ustroj na području Republike Hrvatske.
Naime, više je nego jasno da će doći do “popunjavanja” Zagrebačke
metropolije novim sufraganskim biskupijama te se uskoro mogu očekivati
nove biskupije u Sisku i u Bjelovaru. Začuđuje da je u tim
kombinacijama zaobiđen Karlovac, no to je “unutarnje pitanje” Zagreba.
Međutim, još nije riješeno ni pitanje Zadra. A trebalo bi ga potegnuti.
Ako su se stekli uvjeti za osnivanje novih (povijesnih) biskupija kao
što su Srijemska ili Sisačka, ako se rješava pitanje Zagrebačke
metropolije osnivanjem novih biskupija, pitanje Zadarske nadbiskupije
već i zbog povijesnih razloga, kao i nedefiniranoga statusa (sama nije,
a niti pripada nekoj hrvatskoj metropoliji), zahtijeva to žurnije
rješenje.
VEČERNJI BREVIJAR
Crkvene i državne granice
