Ćiro će se ponoviti, ali kad?

Samo radi istinitosti navoda i faktografije, s kojom vi, gospodine Ivkošiću, očito žestoko "ratujete", hrvatski zatvori te 1982. bili su poluprazni, a poslije Titove smrti u Hrvatskoj nitko nije osuđen radi "verbalnog delikta". Analize stručnjaka poslije SP u Francuskoj 1998.,, uzimajući u obzir kvalitetu ondeašnje reprezentacije, kažu da bi svki iole suvisao trener s tom reprezentacijom osvojio naslov prvaka. To jedino nije mogao Ćiro Blažević, svejedno je li radi toga što je utakmicu prodao Francuzima ili zato što je raadi netrpeljivosti na klupi držao najboljeg igrača reprezentacije, Roberta Prosinčkog, kojeg je uveo u igru u 89. minuti susreta, a istodobno predugo u igri držeći očito indisponirnog Zvonu Bobana, koji je bio i direktni krivac za primljeni gol.

Pita sin oca u Beogradu: Tata, kada je Srbija zadnji puta bila na Evrposkom prvenstvu u nogometu? Otac odgovara: Ne znam sine ,pitaj dedu ;)

još kad se sjetim one delegacije što je sa Tuđmanom došla posjetit vatrene,Sliško,Bagarić,Jelavić,Pripuz koja je to momčad bila devedesetih

Nije Ćiro bez vraga dobio nadimak "trener svih trenera". Pa tko bi se sjetio u prvu momčad postaviti Ladića pa on postane najbolji golman prvenstva. A zatim još genijalnije, staviti Šukera u prvu momčad, a on najbolji strijelac prvenstva. Ili uvođenje Prosinečkog minutu prije kraja utakmice. Gubimo 2:1, a imamo igrača više. I tako je Ćiro stvarno uspješan trener, baš kao što je HDZ uspješna stranka, a Ivkošić uspješan novinar.

Hoće li “Ćiro-peder ” sutra u Split na Gay pride !?

Jebi ga Milane pa kaj se i u nogomet razmeš?

Da iznenada upitate ovog vidovitog( Milana koji je nota bene prognozirao pobjednika na HDZ izborima) koliko igrača ima nogometna momčad teško da bi dobili odgovor.

Od kako je napisao pamflet novom predsjediku stranke izgubio je veliki broj čitatelja. Konačno je i on pročitana knjiga.

Ako ne uspijemo najveći dio krivnje otpada na HNS, Mamića i ministra Jovanovića. U tako ludoj situaciji, čistoj strategiji kaosa ni naši repreentativci ne mogu ostati psihički netaknuti. Tako ja mislim.

Ivkosicu ,ovah put si ga z**** ali posteno...

Mada se neslazem sa svim... Jako lijepo napisano. Nismo trenutno u najboljem stanju, ni Vatreni ni Hrvatska. Ali zar mi nismo najbolji kad je najteze?

U državi poput naše, u kojoj ništa ne ide kako bog zapovijeda ili kako bi trebalo biti nerealno je očekivati uspjeh ili dobar rezultat. Budimo skromni ili umjereni u svojim očekivanjima ili barem realni? U čeme smo to mi bolji od ostalih, zar zato što smo h Hrvati.

Nikakvi bosanac Čira, nije zaslužan za 3 mjesto . To je genijalna generacija koja se rađa u sto godina. Mađarska je bila 1954. druga na svijeta, a po mnogima najbolja reprezentacija svih vrimena, a gdje su sada mađari. Ćiro je obično smrdljivac i šarlatan. Nabrojite klubove koji su nešto u Europi osvojili, koje je trenirao ovaj bezveznjak.

Davno je Bilić trebao otići iz reprezentacije jer je jednostavno loš izbornik. Iz početka mu je krenulo, ali zadnjih 4 godine je totalna katastrofa. Očajno loša skupina u kvalifikacijama nas je dovela do Eura. A i tu smo bili drugi. Jedva. Zahvaljujući jednoj dobroj utakmici. Onoj u Istanbulu. Ja bi najviše volio da budemo europski prvaci, ali sa Bilićem će to biti jako teško. Dečki su odlični nogometaši ali Bilić će napraviti par gluposti i od toga neće biti ništa, a i svi ćete imat priliku vidjet koliko nedostaje Olić. Istinski borac za našu repku.

Susjedi! Čiro je zaslužan za vaše treče mjesto. Da ga nije bilo bili bi prvaci svjeta. Kada čete osvojiti nešto? Kad vam selektor bude Prosinečki!

Ova je kolumna tipičam Milan Ivkošić. Vrlo lijepo i koncizno izražavanje, teku rečenice, fascinacija nečim je tu, a - površna i pogrešna što se tiče glavnoga lika, točna zaključna analiza. Dao mi je pvoda reći nekoliko riječi o fenomenu "Ćiro"!! Rezultati koji su od Ćire uradili "fenomen Ćiro" su treće mjesto na Svjetskom prvenstvu i titula Dinama. Uprava na ta dva radna mjesta Ćiro je pokazao razumnom analitičaru - koliko je moguće uz malo vjetra u leđa, sjajno iskoristiti trenutak, argument i pretvoriti nešto što realno ne valja u - legendu. Tko je god gledao utakmice hrvatske reprezentacije u Francuskoj, jasno mu je da je Ćiro nevjerojatni srećković i - apsolutno najmanje zalsužan za ulazak repke u polufinale. Što se tiče Ćirinoga "znanja" repka je trebala ostati u Hrvatskoj, tako je odradio kvalifikacije, tako je i nastavio i u narednim kvalifikacijam ostao kod kuće u bolnom porazu od - Srbije.

Ćiro je tipičan primjer dubokoga poremećaja vrijednosti u hrvatskom društvu, a vidljiv doslovno svaki dan u javnosti, kojim se nešto loše uz malo "narodne" maske i primitivizma vrlo lako upravo na tom osporavanju i primitivizmu pretvori u - simbol pobjede. Ja zato fenomen "Ćiro" smatram daleko više klasičnim srbinjanskim standardom nego - hrvatskim. Time također dajemo odgovor na pitanje - gdje smo i tko smo to mi? Ni malo se upravo na tom primjeru nismo odmakli od društva u kojemu su naše generacije živjele i stasale. Ćiro je savršen primjer za to. Iza čovjeka ne raste trava figurativno rečeno a slavi ga se kao vrhunskoga botaničara, usprkos tome što svi vidimo - osušene biljke.

lucas A ti mi nabroj "domaće stručnjake" koji su napravili nešto za sport u Hrvatskoj? Očito imaš kompleks, jer čega se god dohvatite uništite, jer ste nesposobni, iako Mamića nesimpatiziram i znam da stoji iza ove farse oko ozljede Iličevićaića da bi ugurao Vrsaljka....., da dođe neki "domaći dečko" Dinamo više nikad neće vidjeti europskih natjecanja..., evo neka Zajec dođe, ode Dinamo u ....

Zveč Ajde priznaj, pa ti želiš antitalenta Josipa Kužea, krivo ti je što on nije u Francuskoj bio 3? AAAA,ajd priznaj....

09.06.2012. u 10:01h Zonasumraka3 je napisao/la: Ne shvaćaš, ja nisam pisao o tome je li Ćiro bolji ili lošiji izbornik od Kužera i sličnih. to je za ovu priču nebitno. Bitno je da smo od čovjeka i njegovoga primitivizma, odd njegovih postupaka koji su za nroamlne ljude mane i to prilično teške, stvorili mit i legendu kojoj se više uopće ne prilazi ni racionalno ni kritički. A on je, jer se iza te legende krije živ čovjek, sa svojim istomišljenicima nametnuo standarde u sport, ne samo nogomet, koji su najniži oblik odnosa u jednome koliko toliko uređenom društvu. Neshvatljivo je kako se iza jednoga realno neuspješnoga trenera i u biti cirkusanata koji, doduše na živi iznad pedesetmetarske provalije ne skače nikada sam, već gura druge, svakoga umjesto sebe, stvorio toloiki mit. To nije tipično hrvatskoj tradiciji, a jeste srpskoj. O tome sam govorio.