Potrošači se najviše žale na loše uređaje, internet i mobilne usluge

Šest savjetovališta, da ste prava vlada, donijeli bi pod hitno zakon i smanjili cijene usluga i pružatelj bi morao popraviti kvalitetu usluga i proizvoda.

dalicka tebi nije nista skupo... a za 80% hrvata sve je skupo i preskupo posebno roba z kvalitete iz inozemstva koju mi placamo kao da je suho zlato... sti je sa agrokorom....bankrot.. likvidacija....

(1)Šest savjetovališta za potrošače !? Ma da ih je šezdeset i šest pa i više, nema pomoći. Zašto? Zato što je sve je po proceduri, sve je po zakonu, nitko nije kriv jer je sam sustav kriv. Ispada da jee ostvarivanje prava proizvod države koji je stavljen na slobodno tržište i tko ga može kupiti može a tko ne može ne može. Konkretno: Za početak reforma po pitanju rada Državne agencije HAKOM-a. Zašto baš HAKOM? Pa zato što zavrjeđuje punu pažnju s obzirom na činjenicu da ima regulatornu ulogu nad tržištem od gotovo 4,5 milijun korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga, a isto tako u tom području ima relativno najveći broj žalbi od strane građana. Ono što zanima građane i što je bitno za njih kao korisnika usluge je pitanje pritužbi na uvećani iznos računa.

(2) HAKOM ne poduzima mjera protiv operatora u svezi enormnog broja pritužaba na uvećane iznose računa, ali se u svom Godišnjem izvješću opravdava izjavom : …“5.1.2 Žalbe HAKOM-u : Zahtjevi za rješavanje sporova nisu reprezentativan uzorak za detektiranje i prevencijuju određenih problema na tržištu. Zahtjev upućen HAKOM-u je tek treći stupanj rješavanja korisnikove žalbe i do njega u pravilu dolazi tek nakon što je korisnik iscrpio sve mogućnosti rješavanja žalbe sa svojim operatorom. Iz ovog razloga je moguće propustiti neke pojave ili ne otkriti njihovu važnost ukoliko korisnici nisu podnijeli zahtjev za rješavanje spora.“… Stvarno što je previše je previše ili kako bi se u narodu reklo nešto što niti pas s maslom ne bi pojeo. HAKOM umjesto da od operatora traži smislen i suvisli odgovor na pitanje:“ Kako i zašto uopće dolazi do neopravdano uvećanih iznosa računa…“ vješto se bavi stilizacijom sadržaja Izvještaja koji prelazi u demagogiju i izrugivanje. Ono što obeshrabruje je činjenica da se niti jedan od saborskih zastupnika ne usudi postaviti to pitanje, kao niti sam Upravni sud…