Danas to već svi znaju: zaduživanje u švicarskim francima bila je fatalna pogreška. Općenito je svako zaduživanje s varijabilnom kamatom jedna vrsta “lutrije”. Premda je mnogima i sama pomisao na podizanje kredita postala potpuno neprihvatljiva, malo je onih koji ideju o životu u vlastitom domu mogu ostvariti bez zaduživanja. Premda ih u inozemstvu u redovnoj ponudi ima većina banaka, stambene štedionice jedine su financijske institucije u Hrvatskoj koje standardne kredite za stan nude uz fiksne kamatne stope.
“Cementirane” kamate
Kriza je zapravo za stambene štedionice najbolje vrijeme; više nitko ne vjeruje u niske kamate banaka, jer takvih – nema. Fiksne kamate jamstvo su da se neće promijeniti uvjeti kredita tijekom otplate, a istodobno od države pristižu i poticajna sredstva na dio koji se odnosi na štednju. Ako, pak, banka u kreditnom odnosu traži depozit, na njega nikad neće dati kamatu.
– Na žalost, u razdobljima kreditne ekspanzije koja je poticala izlaganje dužnika različitim rizicima, posebno promjeni kamatne stope i promjeni tečaja, većina se građana na kupnju nekretnina odlučivala emotivno i neplanski pa danas imamo širi društveno socijalni problem koji se kod dužnika s kreditima u švicarskim francima očituje u tome da su nakon pet ili šest godina otplaćivanja kredita dužni 20 do 30 posto više nego u trenutku realizacije kredita – komentira Ivan Ostojić, član uprave Wüstenrot stambene štedionice.
Smanjiti glavnicu
Fiksna kamata na kredit kojim dužnici rješavaju osnovno životno pitanje u stambenim je štedionicama zapravo u funkciji zaštite životnog standarda korisnika kredita i ima važne socijalne efekte na cijelo društvo.
– Socijalno odgovorne i ekonomski snažne države to znaju pa je zato većina stambenih kredita u razvijenim zemljama ugovorena s fiksnim kamatama – ističe Ostojić, hvaleći biznis.
No, to je zapravo točno. Kamate su im, doduše, još uvijek povisoke, uglavnom u rasponu između 4,99 i 5,5 posto. No, u usporedbi s bankarskima su pristojne, pa su i iznosi koje klijent u konačnici vrati banci puno niži. Za posuđenih 80.000 eura, kojima se u Zagrebu može kupiti stan od 50-ak kvadrata, u drugim hrvatskim gradovima i nešto veći, dužnik banci vrati oko 115 tisuća eura, preplativši posuđeno za oko 35 tisuća eura. U bankama je razlika i veća, proporcionalno razlici u visini kamate. Kod odabira stambene štedionice, važno je staviti na papir i usporediti sve popratne troškove koje klijent mora platiti prilikom ugovaranja stambenog kredita, jer se razlikuju od štedionice do štedionice. Usto, uvijek je u tijeku neka akcijska ponuda koja te troškove smanjuje.
Također, među raznim modelima otplate stambenih kredita postoje oni kod kojih je cijelo vrijeme, i u međufinanciranju i u redovnim kreditu, mjesečna rata jednaka, dok se kod drugih razlikuje. Treba provjeriti koji model, u skladu s mjesečnim primanjima, dužniku više odgovara. Dođe li korisnik kredita do “ekstra” novca tijekom otplate, neke štedionice daju mogućnost smanjenja glavnice izravnom uplatom, čime se smanjuje i rata. A svaka kuna ušteđena na bankarskoj kamati – dvaput je zarađena.
>>Ne žele pretvaranje švicaraca u eurske kredite, isplati li se sada?
a prije su se ti isti hvalili kak su oni dobro proelji kaj su uzeli svicarce, tocno je da je preko 30 godina bilo uvijek isto, ali su onda svjetski mesetari pokvarili svima na svijetu plan, kad sus e kladili i reklji da ce 1euro biti 1 franak-a onda im je svicarac hildebrang akos e ne varam srusiv sve snove i poslav u bankrot na tisuce njih kad je odjednom preko noci postavio omjer 1 euro= 1,25 franaka-sads e placu i ovi mesetari i svi oni drugi na svijetu koji su uzeli kredite u svicarcima-tu su hrvati samo kap u moru.