Penjemo se Lujzijanom, starom cestom koja povezuje Karlovac i Rijeku, prema Gornjem Jelenju i već kod Delnica novi nas Nissan Leaf druge generacije, pogonjen strujom, na multimedijskom ekranu obavještava da do Ičića, koje smo postavili kao destinaciju na navigacijskom uređaju, nećemo stići i da potražimo punjač. Znamo da imamo još malo uspona i tada kreće spuštanje u kojem će se domet povećavati, ali osjećaj za upravljačem u tom trenutku nije ugodan.
Razmišljamo jesmo li baš trebali zbog fotografiranja skretati u Zeleni vir, prekrasno izletište 10-ak kilometara od Skrada koje se strmo spušta kroz šumu pa se potrebno i ponovno uspeti, što nas je koštalo 9% kapaciteta baterije. Što ako zbog toga ne stignemo na odredište, na brzu punionicu? Već gledamo i alternative, nema ih mnogo, samo Rijeka i Opatija, i nisu puno bliže. Dakako, možemo se negdje prikopčati na kućnu utičnicu, ali to onda predugo traje.
Znamo da je električni Nissan Leaf odličan u gradskoj vožnji jer s realnim dometom od 200-250 km i punjenjem noću zadovoljava većinu potreba, ali željeli smo isprobati je li iskoristiv za dulja putovanja s obzirom na našu infrastrukturu.
I zapravo je taj osjećaj neizvjesnosti hoćemo li imati dovoljno struje da stignemo na odredište na kojem možemo napuniti baterije najveća razlika između automobila s konvencionalnim motorom i električnim pogonom, što posebno dolazi do izražaja ako se vozi na duže relacije izvan gradskih sredina. Jer, da vozimo benzinca ili dizelaša, problem bi brzo bio riješen, nema u Gorskom kotaru ni mnogo benzinskih crpki, ali kada se na nju stigne, automobil je za daljnjih 500 ili više kilometara spreman za nekoliko minuta, dok je kod električnog automobila to potpuno drugačije te se bez planiranja i spremnosti na čekanje zbog nadopune baterije ne može.
Na prijevoju Veliki vodenjak, 847 m nad morem, Leaf pokazuje kapacitet baterije od 24% uz domet od samo 57 km (od Zagreba smo do tamo napravili 140,1 km).
Srećom, kad smo se počeli spuštati domet se rapidno počeo povećavati, a i baterija se punila regenerativnim kočenjem pa je i postotak napunjenosti baterije porastao za koji postotak. Do Ičića, u kojima su u marini dva brza punjača (AC nazivna snaga 22 kW) za električne automobile i još dva superchargera na koja se mogu puniti samo automobili Tesla, stigli smo tako s 8% kapaciteta baterije nakon prevaljenih 218,2 km, odnosno nakon tri sata i 22 minute čiste vožnje.
Vožnja je, osim neizvjesnosti zbog kapaciteta baterije, protekla ugodno. Iz Zagreba smo krenuli Starom karlovačkom pa smo potom Lujzijanom putovali do prvog stajanja u Severinu na Kupi u koji smo stigli nakon sat i 24 minute vožnje sa 62% baterije. Naravno, uspon kroz Gorski kotar bio je najteža dionica, ne zbog manjka snage, jer novi Leaf ima motor koji razvija 150 KS i 320 Nm okretnog momenta dostupnog momentalno i zaista je brz, slobodno možemo reći da ubrzanje do stotke od 7,9 s svrstavamo u sportske performanse. Dakako, ako se snažnije stišće gas, baterija se brže prazni.
Drago nam je što smo se dokopali utičnice, a to nije bilo teško jer su sve četiri bile prazne. Krajem listopada, izvan turističke sezone, električni su automobili i na opatijskoj rivijeri raritet. Uz identifikacijsku karticu T-coma punjenje je besplatno. Sjajno, ali brza AC punionica snage 22 kW Leaf do 100% kapaciteta baterije od 40 kWh puni šest i pol sati, odnosno 6,6 kWh na sat. Kako smo došli s gotovo praznom baterijom, šest sati na punionici nam nije bila neka opcija.
U Rijeci postoji samo jedna superbrza punionica sa CHAdeMO priključkom snage 50 kW, ali isprobat ćemo više punionica pa Leaf ostavljamo na 22 kW snažnoj punionici 90 minuta i za to vrijeme je baterija povukla 9,8 kWh. Nakon toga odlazimo u Opatiju isprobati punionicu istovjetne snage (22 kW) drugog najjačeg hrvatskog opskrbljivača električnih automobila – Elen, tvrtke u vlasništvu HEP-a. Ista stvar, s 30% kapaciteta baterije pokazuje nam da ćemo biti na 100% za 5 sati i 40 minuta. Identifikacijska se kartica može dobiti na porti opatijske sportske dvorane. Na dvije punionice na njihovu parkiralištu nema gužve, pune se svega 3-4 automobila tjedno.
Punimo se tek pola sata pa nakon toga odlazimo na superbrzi CHAdeMO punjač koji se nalazi na krovnom parkiralištu riječkog Tower centra. Punionica je T-Comova i na dva brza priključka snage 22 kW (na koje bismo se punili više od 5 sati) punjenje je besplatno, dok se na CHAdeMO priključku plaća. Za plaćanje postoje dvije opcije, putem T-com prepaid kartice od 200 kuna na kojoj se može superbrzo napuniti 99 kWh struje (dakle, oko 2 kune po KwH) ili putem mobilne aplikacije Plugsurfing preko koje 1 kWh stoji oko 2,5 kuna. Odlučujemo isprobati aplikaciju i njena uporaba zaista je jednostavna. Srećom, dočekala nas je slobodna CHAdeMO utičnica i od 45% kapaciteta baterije do 100% kapaciteta napunili smo za svega 58 minuta.
Napokon smo puni i krećemo za Zagreb, ovog puta autocestom. Tempomat na 120 km/h i od Grobnika do Lučkog ugodnom vožnjom, bez ikakve razlike u odnosu na “normalan” automobil, stižemo za samo sat vremena i 16 minuta. Preko obilaznice stižemo do punionice u zagrebačkom Rudešu uz 6% kapaciteta baterije, odnosno s preostalim dometom od 15 km. Dakle, u listopadskim uvjetima pri 10-15 °C od Rijeke do Zagreba domet Leafa je taman, po ljeti je sigurno veći, dok je po zimi domet nešto skromniji. Službeni domet Leafa prema WLTP-u je 270 km.
Pogledajte video najgore parkiranih auta na hrvatskim cestama:
dijelovi hrvatske su slabo pokriveni i benzinskim crpkama, kamoli električnim punionicama. to je za hrvatsku sci-fi, iako bi premreženost punionicama bila ogromna komparativna prednost u odnosu na druge turističke zemlje...