Internet je nastao pred točno pedeset godina, spajanjem više računalnih mreža koje su originalno nastale za potrebe američke vojske, za dijeljenje podataka između njihovih računala. Novitet su najprije prigrlili znanstvenici, za razmjenu znanja, a strelovit uspon interneta krenuo je devedesetih, nakon što je engleski zaposlenik švicarskog instituta CERN izmislio nešto što je nazvao World Wide Web – u slobodnom prijevodu: mreža koja se prostire preko cijelog svijeta.
WWW, skraćeno: web, standard je koji definira dokumente (web-stranice) koji mogu sadržavati tekst, slike, video, animacije, zvukove… sve što vam padne na pamet, ali poanta je u tome da su sve stranice međusobno povezane (otuda naziv koji podsjeća na paučinu). Svaka stranica sadrži link, poveznicu na druge web-stranice.
Te se stranice mogu nalaziti bilo gdje na internetu: dovoljno je smjestiti ih na računalo koje je povezano na internet (a koje danas nije?), na kojem se nalazi odgovarajući softver. To računalo se naziva web-server (poslužitelj).
Da bismo pristupili web-stranicama, dovoljno je imati računalo (ili „pametni“ mobitel, smartfon) spojeno na internet te na njemu softver za pregledavanje web-stranica: takozvani web-preglednik.
Preglednici su tako neophodni da ćete ga dobiti već unaprijed (tvornički) instaliranog na računalo ili smartfon. Oni su postali dio osnovnog softvera, takozvanog operacijskog sustava (OS), Na većini PC-a operacijski sustav je Windows, a njihov web-preglednik zove se Edge (na starijim PC-ima: Internet Explorer). Na računalima i smartfonima koje je proizveo Apple tu ulogu drži njihov Safari, a na većini ostalih smartfona, koje pokreće Googleov OS, tu je njihov web-preglednik Chrome (koji je tako dobar da ga mnogi stavljaju i na svoj PC, Mac ili iPhone).
Treba spomenuti da postoje i drugi web-preglednici, nezavisnih proizvođača. Među njima su naročito popularni odličan i brz Firefox te jednostavna Opera, ali nemojte se time opterećivati: za početak će biti dobar svaki web-preglednik…
