Kad je Lana Petö Kujundžić 1979. diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu, rodio se, kako se prije nešto više od devet godina ispostavilo, još jedan pravnik – Peđa Grbin. Dvoje pravnika, dvije posve različite karijere. Jedna “evolucijska” temeljena na znanju, neovisnosti i služenju općem dobru, a druga “revolucijska” građena na političkim kriterijima, nepotizmu i služenju stranci.
Dok je Grbin odrastao u esdepeovca, Petö Kujundžić je sudila, stjecala poliglotska znanja, prošla različite edukacije i međunarodne konferencije u Austriji, Kanadi, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj..., sudjelovala u radu brojnih stručnih okruglih stolova, a rezultat je svega da je u medijima godinama prepoznata kao naš vodeći pravni stručnjak za mladež.
Grbin je prije nešto više od devet godina diplomirao na Pravnom fakultetu, nekoliko se godina bavio odvjetništvom u Puli, ali za njega se nije čulo sve dok u izbornoj noći 2011. nije snažno zagrlio tada budućeg premijera Zorana Milanovića. Iskusni medijski analitičari već su tada u tom prijateljskom stisku prepoznali potencijal za veliki napredak u karijeri dotad posve anonimnoga pravnika. Grbinu se taj put kao izbor u karijernom napredovanju pokazao mnogo bolje rješenje od mukotrpne avanture u potrazi za znanjem koju je izabrala Petö Kujundžić. Njihovi životni i karijerni putovi nedavno su se dramatično isprepleli pri izboru pučkog pravobranitelja.
Već nakon devet godina pravnoga iskustva i 32 godine životnoga, Grbin se našao u situaciji da predsjedajući saborskim Odborom za Ustav, Poslovnik i politički sustav sutkinju Petö Kujundžić odbije kao “nedovoljno prepoznatljivu” kandidatkinju za pravobraniteljicu. Mada je upravo Grbin eklatantan dokaz da i netko posve neprepoznatljiv može postati i te kako prepoznatljiv politički kadar. Kako sutkinji bogate karijere nije mogao naći stručne zamjerke, premijerov čovjek od velikog povjerenja spasonosni kriterij našao je u njezinoj “nedovoljnoj” prepoznatljivosti.
Iako je po preporukama koje je dobila Petö Kujundžić i nakon ponovljena natječaja bila najprepoznatljiviji kandidat jer ju je i drugi puta preporučio Odbor za ljudska prava i manjine, a u svojoj prijavi ima i profesionalne preporuke 12 pojedinaca i udruga koji se bave ljudskim pravima. SDP-ov Odbor mogao je predložiti i sutkinju Petö Kujundžić za treću kandidatkinju Saboru, ali su odabrali dvije s više glasova. Loru Vidović koja jedva ispunjava uvjet o 15 godina rada u struci, a sa stručnim i praktičnim znanjima daleko je iza Petö Kujundžić, te Ivanu Goranić koja se sada ističe kao alibi kandidat s obzirom na moralnu mrlju koja joj je nađena, a na što je Peđa Grbin lakonski novinarki Jutarnjeg lista odgovorio kako su oni odlučivali samo na temelju dokumentacije i intervjua.
A zamislite kandidatkinja nije samoinicijativno rekla da je kao ravnateljica Pravosudne akademije dvije i pol godine protuzakonito dobivala enormnu plaću, kako je to otkrila pravosudna inspekcija. A i zašto bi, pitana je samo je li činila kaznena djela i plaća li porez, a s kaznenim i poreznim zakonima nema problema. Tu aferu ravnateljice Goranić spomenuli smo nedavno u Večernjem listu predstavljajući kandidate za pravobranitelja, ali hiperaktivni Peđa Grbin to nije čitao vjerojatno se baveći svojom kandidaturom za gradonačelnika Pule. Uskoro će građani Pule još jednom na izborima imati priliku iskazati svoju privrženost karijerizmu, i odbojnost prema stručnom znanju i neovisnosti.
Imao sam prilike upoznati dotičnu sutkinju. Žena je inteligentna, zna posao, čvrstog stava i odlučna. I kad čitam ovaj tekst u kojem piše kako je degradira mali nesposobni aparatčik, želudac mi se okreće.