Najuzornija žena

Zagrepčanka prva seoska žena

Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL
Renata Bedeković
Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL
Renata Bedeković
Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL
Renata Bedeković
Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL
Renata Bedeković
Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL
Renata Bedeković
Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL
Renata Bedeković
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
Renata Bedeković
17.10.2017.
u 08:33
U izboru koji se održava već 18 godina prvi put poslana je izaslanica Grada Zagreba. Pobijedila je među 14 konkurentica
Pogledaj originalni članak

Prvo što je naučila kada je prije 34 godine došla u obitelj svojeg supruga je – voziti traktor. Renati Bedeković nije nikakav problem ni punu prikolicu sijena uvući u usko dvorište u “rikverc”.

Osim što drži tri kuta obiteljskog gospodarstva, do prošlih lokalnih izbora bila je i predsjednica Mjesnog odbora Jakuševec, a sada je vijećnica Gradske četvrti Novi Zagreb – istok. Članica je i župnog pastoralnog vijeća, predsjednica udruge Eko-Tišina... Zbog svoje svestranosti izabrana je za predstavnicu Grada Zagreba te poslana na izbor za najuzorniju hrvatsku seosku ženu 2017. godine.

Nismo peglali kartice

Ovo je prvi put da je Grad Zagreb imao svoju kandidatkinju u 18 godina, koliko se održava natjecanje. I očito su njegovi predstavnici bili u pravu kad su gospođu Renatu poslali u Karlovac na izbor. Jer osvojila je prvo mjesto među 14 kandidatkinja iz još deset županija.

– Nisam mogla suspregnuti suze, to je rezultat velikog projekta, pripremali smo se mjesecima prije. Iz Folklornog ansambla Turopolje dobila sam turopoljsku nošnju, o kojoj sam znala i najmanji detalj. A da bih bila što vjernija predstavnica svojeg kraja, frizerka mi je napravila frizuru kakva se nosila prije stotinjak godina – kaže Renata Bedeković, majka dvojice sinova i baka dvoje unučadi, koja s članovima obitelji gospodari obiteljskim OPG-om koji se bavi uzgojem svinja, proizvodnjom i preradom mesnatih proizvoda, a sami proizvode hranu za životinje na 36 hektara zemlje. Obitelj na svojem imanju hrani 300 crnih slavonskih svinja, 46 krmača i 150 odojaka. Dio ih uzgajaju u šumi u Donjem Dragonošcu, dok dio drže na imanju u Jakuševcu.

– Udala sam se na veliko obiteljsko gospodarstvo na kojem je uvijek bilo 200-300 svinja, puna štala blaga, krava, ali nisu imali puno zemlje. Suprug, djeca i ja kupili smo nekoliko hektara zemlje, nismo trošili novac na gluposti, već smo štedjeli, nismo peglali kartice – kaže Renata Bedeković dodajući da je laž da se od poljoprivrede i dobro organiziranog gospodarstva ne može živjeti. U proizvodnji im je uvijek nedostajao češnjak pa je gospođa Renata odlučila uzgajati i njega.

– Kad radimo prerađevine od svojih proizvoda, kupujemo samo ljutu papriku iz Baranje i sol. Sve ostalo naš je proizvod – kaže Renata Bedeković. Od svojeg posla, dodaje, dobro žive, iako njihov OPG postoji tek pet godina. A većinu svojih proizvoda prodaju na kućnom pragu.

– Često smo i na sajmovima, a svoje proizvode šaljemo i u Kanadu, Švicarsku, Njemačku... Naš kulen ove godine osvojio je pet zlatnih medalja, a čvarci se rasprodaju tjedan dana nakon kolinja – kaže Renata Bedeković.

Hladetinu kuha po osam sati

I uza sve to, svaki dan gospođa Renata i – uči. Želi li seoska žena napredovati, kaže, mora biti u toku, a uvijek ima novih pravilnika i zakona za proučavanje. Obavezno se i dva puta dnevno pere cijelo imanje.

– Možda uzgajamo svinje, ali kod nas je čisto kao u apoteci. Radimo 16 sati na dan, bez godišnjeg odmora, bez bolovanja – kaže Renata, poznata i po tome da iskoristi sve što proizvede. Od ostataka radi hladetinu koju kuha i po osam sati, a članovima njezine obitelji “cure sline” od pomisli na njezinu zimnicu.     

Za ukusnu kobasu najbitniji je sastojak – vrhunsko meso

Svake godine Renata Bedeković natječe se na Svjetskom prvenstvu u nadijevanju kobasica u Svetom Petru u Šumi. Prošle je godine osvojila broncu, a pretprošle srebro, a natječe se tko će više mesa staviti u crijevo pomoću vrbine grane. Iako zna kobasicu nadjenuti i ručno, kod kuće to uglavnom čini pomoću mašine, a u kobasicu idu dijelovi buta sa začinima. Potrebne su tri godine, kaže gospođa Bedeković, da se dobije vrhunsko meso crne slavonske svinje, s obzirom na to da ta vrsta sporije raste, no trud se isplati jer se često s raznih sajmova vrate praznih ruku.     

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.