Točno osam godina je prošlo otkako nas je napustio Željko Malnar, hrvatski pustolov, mistik, antivoditelj, antipolitičar i predsjednik Republike Pešćenice. Baš na današnji dan u bolnici Jordanovac izgubio je bitku s opakom plućnom bolešću te rasplakao ne samo Republiku Pešćenicu čiji je bio doživotni predsjednik, već i čitavu regiju.
Kako vrijeme odmiče, njegovi lik i djelo prelaze u legendu, a sve više se brišu granice između stvarnosti i mita o njemu. Vjerojatno bi i on sam tako htio. Danas, osam godina nakon njegove smrti za njim plaču čak i oni koji su ga kasno u noć nazivali u live program njegove emisije Noćna mora da bi mu psovali sve po spisku.
Željko Malnar veliki je paradoks, a takva mu je i biografija. Od svjetskog putnika i šamana na motoru kojemu je samo nebo bilo granica, devedesetih je baš kao i mnogi postao zatočenik u noćnoj mori novonastale tranzicijske situacije. Njegova emisija, the Nightmare stage bila je svojevrstan protuotrov društvu koje je tada formirano, društvu lažnih vrijednosti, društvu podobnih, korumpiranih i licemjernih koje je u svome programu detektirao, razotkrivao i izvrgao ruglu.
Poput vještog alkemičara Malnar je u Noćnoj mori transformirao hrvatsko društvo procesom nigreda, u kojem se materijalizacijom tamne tvari dolazi do kamena mudraca. Samo u noćnoj mori, u najtamnijoj noći duše, čovjek se može suočiti sa svojom sjenkom i spoznati istinskog sebe, smatra analitička psihologija.
I dok su mlađe generacije Malnara upoznale preko Noćne more, oni stariji ga pamte po reportažama i dokumentarcima koje je snimao o svojim putovanjima na Istok. U Jugoslaviji 80-ih Malnar je bio druga riječ za mistiku i avanturu. Inspiriran ljubavlju prema indijskoj i Platonovoj filozofiji s istomišljenikom Bornom Bebekom krenuo je na vratolomno putovanje u daleke zemlje. Pothvat je rezultirao knjigom 'U potrazi za staklenim gradom' koja je nedavno ponovno izdana u nakladi knjižare Ljevak.
Netom nakon njegove smrti, pokrenuta je inicijativa da Malnar dobije svoju ulicu u rodnoj mu Pešćenici kojoj se uvijek vraćao, čak i iz najudaljenijih dijelova globusa. Pričalo se čak i da bi se njegovu rodnu ulicu moglo preimenovati po njemu, no želja inicijative za sad se nije ostvarila.
Mario Župan, zastupnik u prošlom sazivu Skupštine i član Odbora imenovanja ulica i trgova otkrio nam je kako je lokacija pronađena u blizini njegove rodne kuće, no da još uvijek 'štekaju' imovinsko pravi odnosi, no da će se tražiti dalje.
Svi oni koji su ga voljeli, a i oni koji nisu bili su neutješni 9. srpnja 2013. kada je stigla vijest da je preminuo u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. Prema njegovoj želji, pepeo mu je prosut u Jadransko more. Na internetu i društvenim mrežama postoji više desetaka grupa i stranica na kojima se okupljaju štovaoci Malnarovog lika i djela. Jedan se od korisnika tako prisjetio Malnarovog krasnog aforizma, koji bi mogao poslužiti i kao epitaf:
"Djeco, život je samo šala. Tko ga ozbiljno shvati, taj pop*ši."
legenda od čijih se komentara nitko nije 'ograđivao'. sloboda govoru!