Važan je to događaj, ne samo za našu povijest, već i za cijeli Zagreb, a i Hrvatsku – ponosno će Daniel Vranešić, ravnatelj zagrebačkog Grkokatoličkog sjemeništa, koje sutra slavi 340. rođendan, dok nam otključava vrata sakralnog muzeja koji će se otvoriti u povodu te velike obljetnice.
Uzbudljiva prošlost
Ondje ćemo prvi put moći vidjeti blago neprocjenjive vrijednosti o kojem se već više od tri stoljeća u Ćirilometodskoj ulici brinu grkokatolički svećenici i sjemeništarci.
– Postav smo podijelili na "četiri elementa", metal, papir, tkaninu i drvo. Izložili smo predmete za liturgiju, crkvena zvona i novčiće, stotinama godina stare misale i knjige, ulja na platnu, antiminse (oltarne tkanine, op. a.) i svećeničke halje te niz ikona – objašnjava Vranešić. Sakralni muzej uredio je uz asistenciju susjeda iz Klovićevih dvora, kustosica Petre Vugrinec i Ive Sudec. Najstariji i najvredniji eksponati, kaže, bizantski su novčići sa znakom križa.
– Nedavno su bili na procjeni. Jako smo se obradovali kada smo doznali da su iz 6. stoljeća – ističe. U muzeju je i metalni križ iz 12. stoljeća, a na zidovima vise deseci ikona. Najstarija je ona Krista Emanuela iz 16. stoljeća.
– Nju je od ruskih emigranata u Berlinu otkupio naš kolekcionar Zlatko Latković – objašnjava.
Grkokatoličko sjemenište ima vrlo uzbudljivu, no samozatajnu povijest, pripovijeda Vranešić. Onima koji je žele otkriti valja otputovati u tridesete godine 16. stoljeća kada prve skupine uskoka počinju naseljavati obronke Žumberka.
Doba žumberačkih uskoka
– Jedino što su za sobom donijeli kada su naseljavali Žumberak bila je slika Uskočke Bogorodice – govori Vranešić pokazujući nam intrigantan prikaz žalosne Gospe koja u naručju drži mrtvog Krista. Slika je stara više od 500 godina, ne zna se tko joj je autor, no već je generacijama najvrednija uskočka relikvija.
– Prikazuje patnju majke, što je simbolika uskoka. Kada su odlazili u rat, uskoci su pokraj kućnog ognjišta ostavljali majke, supruge, sestre i kćeri, znajući da ih možda više nikada neće vidjeti, pa su se molili Bogorodici da ih zaštiti – objašnjava nam simboliku svete slike koju i danas možete naći u svakoj žumberačkoj kući.
U turbulentnim zbivanjima 1545. žumberački će uskoci zauvijek zaslužiti gostoprimstvo i zahvalnost Zagreba. Te su godine, naime, Osmanlije pokušali osvojiti grad, ali to im nije uspjelo zahvaljujući ratnoj vještini 200 žumberačkih vojnika. Od tada su kao obrambena vojska oni stalno prisutni u Zagrebu.
Borci u ratu i miru
Stoljeće poslije, inicijativu za osnivanje sjemeništa pokrenuo je uskočki biskup Pavao Zorčić, a prilika se pojavila kada se proširila vijest da grof Patačić prodaje svoju kuriju u Ćirilometodskoj. Cijena je bila 1200 forinti i jedan turski konj. Krajem 18. stoljeća sjemenište je dobilo i crkvu, a stotinu godina poslije, nakon potresa 1880., današnji izgled Župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda podario je Hermann Bollé.
Od 1681. pa sve do danas sjemenište je važan faktor u kulturnom životu grada. Uskoci ne samo da sudjeluju u obrani, već i u borbama za promicanje znanosti i kulture. Sjemeništarci su tako u 19. stoljeću imali Ilirsku čitaonicu, izdavali Vienac, časopis na hrvatskom jeziku, te sudjelovali u protumađarskim demonstracijama.
U najtežim vremenima, tijekom Drugog svjetskog rata, sjemeništu je prijetilo zatvaranje, no tadašnji križevački vladika dr. Janko Šimrak svojim je svećenicima kazao: "Ako treba, prodat ćemo dragocjenosti, no sjemenište će opstati". Dragocjenosti, srećom, nisu morali prodati, već su ostavljene u nasljeđe novim generacijama. A od sutra ih svi mogu razgledati te naučiti mnogo o skrivenoj povijesti
Zagreba. •