Anina ulica u Rudešu naizgled je još jedna u nizu uskih, dvosmjernih kvartovskih prometnica. No prometno opterećenje, nedostatak osnovne infrastrukture i izostanak reakcije gradskih službi godinama stvaraju ozbiljne probleme, kako za vozače, tako i za pješake, žale se tamošnji stanovnici. Ulica duga nešto više od kilometra nema nogostupe, upozoravaju, kolnik je neravan, zakrpan i često zakrčen nepropisno parkiranim autima, a brojni vozači koriste je i kao alternativni pravac kako bi izbjegli preopterećenu Zagrebačku aveniju, čime se prometna slika samo pogoršava.
Najgore je u rano jutro i u poslijepodnevnim satima, govore susjedi, no gužva ne jenjava ni ostatak dana.
– Auto je na autu, bez prestanka, a pješaci hodaju uz zidove i ograde. Ako naiđe kombi, jednostavno se nemaš kamo pomaknuti. Ulica je preuska, a djeca nemaju nikakav siguran način za prelazak ceste. Stvarno se pitam što se još treba dogoditi da bi netko reagirao – objašnjava Marko Šoštarić.
Najvećim problemom smatraju raskrižje Anine s Jezerskom ulicom, gdje se godinama nalazio pješački prijelaz, a koliko je taj dio opasan, napominju, svjedoči i nedavna nesreća u kojoj je automobil udario djevojčicu na romobilu jer se vozač nije zaustavio.
– Srećom, nije bilo težih ozljeda, ali umjesto da se problem riješi, gradske su službe samo premjestile zebru nekoliko metara dalje. Ljudi je sada i ne koriste – kaže Boris Vetnić. Većina pješaka, naime, cestu i dalje prelazi na starom mjestu, ondje gdje su to činili desetljećima, jer se logika kretanja nije promijenila, poručuju, a nova oznaka ne odgovara stvarnim potrebama.
Posljednje četiri godine, napominje Vetnić, neumorno šalje dopise, pritužbe, fotografije i prijedloge na adrese gradskih ureda, mjesnog odbora, prometnog redarstva... Ističe da je poslao stotine mailova, no konkretnog rješenja problema nema, a kada bi nekakav odgovor i dobio, kaže, najčešće je sadržavao isto, da se "ništa ne može učiniti zbog tehničkih uvjeta".
– Predlagao sam da se cijelo raskrižje označi plavom bojom, postavi visoki uspornik preko cijele širine ulice i uvede zona smirenog prometa. Tražio sam i da se postave zaštitni stupići ispred moje ograde jer se ispred redovito parkiraju vozila, iako je jasno označeno da je zabranjeno – ističe Vetnić pa dodaje i da ne planira odustati.
Prije nekoliko godina, o čemu smo pisali i u Večernjaku, pojavila se inicijativa da Anina ulica postane jednosmjerna, čime bi se rasteretio promet i omogućilo uređenje nogostupa barem s jedne strane. Prijedlog je uključivao i preusmjeravanje dijela prometa na obližnju Jezersku, no naišao je na otpor, kaže Vetnić, pa se od ideje odustalo.
– Bio sam jedini iz Anine koji se pojavio na zboru građana. Pokušao sam objasniti da je ovo zajednički problem i da, ako nije spremna za više prometa, Jezersku treba urediti. No, svatko štiti samo svoju ulicu – dodaje.
A problemi, napominju, traju više od tri desetljeća. – Neka nam gradske službe makar napišu da razmatraju rješenje. Ne tražimo milijunske projekte, samo osnovnu sigurnost. Da dijete može otići u školu i vratiti se, da stariji čovjek može proći bez straha. A ne da čekamo hoće li netko nastradati pa da se onda reagira. Tad će, kao i uvijek, biti prekasno – poručuju iz Anine ulice.
Upit o tome razmatra li se prometno rješenje, planira li se njezino uređenje te hoće li se poduzeti mjere za povećanje sigurnosti pješaka poslali smo u gradsku upravu, no odgovor zasad nismo dobili.
Živjela sam u Rudešu. Za ovaj problem krivi su i sami stanovnici koji svoje kuće i ograde grade do same međe uz ulicu, u nulu. Kaj bum ja daval nekom svoju zemlju za pločnik??? Pločnik po kojem bi ti i tvoja djeca sigurno hodali.