Osjeća tjeskobu pri donošenju potencijalne odluke da se vrati u Hrvatsku, odnosno u Zagreb, napisala je Zagrepčanka na Redditu. Deset godina, objasnila je, živi u Njemačkoj. Tamo, kazala je, ima poslovnih i karijernih mogućnosti i bez završenog faksa, a u Hrvatskoj ima nešto drugo – prijatelje i osjećaj doma. Obitelj joj je u Njemačkoj, ali nije joj prebitno da bude na istom mjestu kao i oni.
"Što mi stvara tjeskobu u Hrvatskoj? Promet u Zagrebu, zdravstvo, sudstvo, poslovne mogućnosti. Nisam se posvađala, ali navikla jesam na neki red, njemačko reagiranje na nepravilnosti (slučajni prolaznik će te upozoriti ako krivo parkiraš ili prebrzo voziš kroz zonu 30, nasilje koje se čuje od susjeda neće biti ignorirano, šalteruše nisu neljubazne, raditi u dućanu ili McDonaldsu nije sramotno i dobro je plaćeno...) i sl., ali ne osjećam se da potpuno pripadam tu", krenula je s objašnjenjem.
U Hrvatskoj su prijateljici, nastavila je, u policiji rekli da joj se ne isplati podizati prijavu protiv bivšeg dečka koji je problematičan nakon prekida (neću u detalje da ne bih nekoga otkrila), a u Njemačkoj kad je neki kvartovski klošar zaskočio moju sestru (pljesnuo je po g****i kad je prolazila), ona je nazvala policiju i sve je došlo do suda i svi su tu situaciju shvatili jako ozbiljno", ističe.
Zna, kaže, da se uvijek može i ponovno odseliti iz Hrvatske ako shvati da nije to to, ali joj je to prenaporno. "Nisam se odselila svojom voljom, otišla sam za roditeljima, tako da nadam se da ćete me poštedjeti osude što sam uopće odlazila. Jako se nećkam i ne znam koju odluku da donesem. Pogotovo jer bih se možda udavala i rađala u sljedećih par godina. Ima li netko nešto korisno za savjetovati i možda donijeti odluku umjesto mene?", pita Zagrepčanka.
Da će joj u Hrvatskoj bit daleko teže pronaći posao, a još teže od toga pronaći dobar posao, piše u jednom od komentara. "Uzmi u obzir i trošak života u Zagrebu. Ne znam imaš li kakav stan ili kuću u kojoj možeš živjeti. Ako moraš ići u najam, to ti je financijski suicid. I teška gnjavaža jer u Hrvatskoj prava najmoprimaca su vrlo rastezljiv pojam. Računaj, nekakva plaća (ako si bez faksa) u trgovini ti je možda 1200€ mjesečno nakon poreza, najam za stan u Zagrebu neka je 700, režije 200, dakle živiš od 300€ mjesečno. Ja se ne bi vraćao raditi za hrvatsku firmu i šefa jer bi mi bilo preteško podnijeti način komunikacije koji je daleko izravniji i drugačiji od njemačkog", savjetuje korisnik reddita dodajući da ako joj je ideja seobe naporna, onda radije ostane na onome što poznaje i gdje su perspektive bolje.
"Zašto misliš da bi u Hrvatskoj osjećala da pripadaš? Prijatelji s kojim si se družila su se oženili ili odselili, i nećeš se vratiti u one godine kada si otišla. Međutim, to ne znači da je život loš ovdje. Dapače, ja sam prošao svijeta i shvatio da je Zagreb meni taman po veličini, omjeru reda i kaosa te po geografskom položaju. Uglavnom, razmisli gdje želiš biti za 5 godina, kako si zamišljaš život i onda donesi odluku. Ako se i zezneš, ništa strašno, uvijek se možeš vratiti", piše u drugom komentaru.
Netko je napisao i kako bi prvo trebala pronaći posao. A među gotovo 100 komentara, koliko ih je objava sakupila, našao se i onaj osobe koja prolazi slične muke. "Nalazim se u sličnoj situaciji kao i ti, ali je u pitanju Irska. Ovdje nemam obitelj, ali u Hrvatskoj imam ponešto i nekoliko vrlo kvalitetnih prijatelja. U Irskoj vrlo malo (kvalitetnih) prijatelja. Posao u administraciji, solidno plaćen (nemam faks). Imam gdje živjeti u Zagrebu a da ne plaćam rentu. Odluka da se vratim u Hrv je iz tog razloga što ovdje NIKAD neću biti "doma", a samo ganjanje para nema više smisla. Jednostavno ne želim graditi život ovdje.
S tvoje strane kad si spomenula obitelj u Njemačkoj - bitnije je vjerujem obitelj koju ćeš stvarati, a ne ona iz koje dolaziš. Sad vidi gdje vidiš bolji potencijal za podizanje iste- tamo ili tu. Mentalitet zna biti problem u Hrvatskoj, ali tebi je najbitnije na što ćeš trošiti svoju pozornost: politiku, molitelje, estradu, (iz drugih usta kad čuješ ne valja ovo, ne valja ono) ili na to što tebe zanima i što ti je vrijedno u životu. Sve se svodi na perspektivu", napisao je.