Školu drvne tehnologije i šumarstva u Zagrebu trenutačno pohađa 540 učenika. Velik je trud uložen kako bi se njezini praktikumi opremili tehnološki najsuvremenijom opremom na kojoj đaci svakodnevno uče i rade. Svojim rukama ondje izrađuju sve što se može izraditi od drva, od raznih ukrasa do stolarije na školskoj zgradi. Ondje se ne uči samo teorija, već je fokus stavljen na majstorsko umijeće pa svaki komad koji iziđe iz radionica nosi pečat znanja, preciznosti i ljubavi prema ovom prirodnom materijalu.
Učenici mogu izabrati tri programa: šumarski tehničar, drvodjeljski tehničar – dizajner i stolar. A osim usvajanja tradicionalnog majstorskog znanja, u školi se susreću s modernim tehnologijama CNC obrade, dizajnom i strategijama održivog gospodarenja šumama te stječu kompetencije koje ih čine spremnima za tržište rada i daljnje obrazovanje.
Trendovi upisa u srednje škole kod mladih u Hrvatskoj se mijenjaju u pozitivnom smjeru za strukovno obrazovanje. Ove školske godine, 2025./2026., približno 75 posto učenika upisalo je srednje strukovne škole, a preostalih 25 posto izabralo je gimnazije i ostale programe. U samo godinu dana broj upisanih u strukovna zanimanja porastao je 2,5 posto, što jasno pokazuje rastući interes mladih za praktična znanja i zanate koji su danas traženi na tržištu rada.
Veliki doprinos tom pozitivnom pomaku dao je i Zagrebački obrtnički sajam (ZOS), koji redovito privlači tisuće osnovnoškolaca. Ove je godine sajam posjetilo sedam tisuća đaka završnih razreda osnovnih škola, koji su imali priliku uživo se upoznati s više od šezdeset obrtničkih i strukovnih zanimanja, vidjeti demonstracije vještina, razgovarati s učenicima i majstorima te osjetiti atmosferu radionica.
Promjena u pristupu strukovnom obrazovanju očituje se i sve većim stipendiranjem učenika koji se obrazuju za deficitarna strukovna zanimanja. Danas stipendije nude i država i Grad Zagreb. Ministarstvo gospodarstva dodjeljuje godišnje potpore od 2400 eura po učeniku za trogodišnje obrtničke programe u deficitarnim zanimanjima, a Grad Zagreb po 380 eura mjesečno, što tijekom deset mjeseci iznosi 3800 eura.
Među korisnicima gradskih i državnih stipendija su i Krešimir i David, učenici trećeg razreda. Krešimir je kazao da je upravo zahvaljujući stipendiji uspio nabaviti potreban alat, koji koristi u svome poslu kod kuće. Njegov kolega David istaknuo je kako mu stipendija puno znači.
– Tako mogu pomoći svojim roditeljima i osigurati sebi sve što mi treba za školovanje. Drago mi je što su naša zanimanja prepoznata i što nam je omogućeno da tijekom svog školovanja ne moramo razmišljati o nekim stvarima – rekao je David.
U razgovoru s nastavnicima Škole drvne tehnologije i šumarstva doznali smo kako su kurikularnom reformom i uvođenjem modularne nastave i ovdje nastali određeni problemi. Naime, od ove se godine više ne upisuje program drvodjeljski tehničar – restaurator pa bi se uskoro na tržištu rada mogao pojaviti nedostatak stručnjaka u tom polju.
Smjer restauratora, kazao nam je mag. art Pero Čavara, nastavnik mentor u školi, pokriva tradicijsku stolariju i namještaj te sakralne objekte i muzejske zbirke. Prema njegovim riječima, restaurator kao tehničar važna je karika koja spaja amaterizam i visokoobrazovani kadar.
– Nestankom takve karike zapravo stvaramo zbrku u profesiji. Dakle, restaurator je stručnjak koji radi na tkivu kulturnog dobra te ga može ili sačuvati ili uništiti. A moramo znati kako kulturno dobro nije proizvod, već djelo koje se ne može ponoviti, i upravo zato koristimo znanstvene metode kako bismo ga što više sačuvali u originalnom stanju tijekom vremena i takvoga ga prenijeli budućim generacijama – objasnio je Čavara.
Restaurator, dodao je, mora znati koristiti metode uz pomoć kojih se može sačuvati i konsolidirati predmet. Ponekad u tome koristi stolarske kompetencije, ali restaurator nije samo stolar, napomenuo je nastavnik mentor, već mora poznavati i tapetarske, bačvarske pa i glazbarske vještine. Trebao bi poznavati puno tradicijskih zanata kako bi mogao odgovoriti izazovu.
– Ako predmet koji treba sačuvati bilo kojem metodom upropastite, on je trajno uništen. A ako se takvo što ponovi s našom kulturnom baštinom, zapravo smo napravili kulturocid – upozorio je Čavara.
S mišljenjem da ima problema složio se i ravnatelj škole Jure Kraljević, koji je dodao kako je uz program drvodjeljski tehničar – restaurator ukinut i smjer za tehničara zaštite prirode.
– Prema mom mišljenju to su potrebna zanimanja. Navodno na tržištu rada nije bilo dovoljno interesa za takve stručnjake. Pa smo i mi malo ispitali tržište i teren te ustanovili da bi ta zanimanja trebala biti u školi i radimo na tome da se vrate. Uzmimo, primjerice, zanimanje restauratora, koje postoji u svim drugim europskim zemljama. Moramo imati educirane ljude koji će raditi na očuvanju kulturne baštine. Moglo bi nam se dogoditi da nećemo imati koga da nam, recimo, restaurira neku sliku iz crkve. A postoje Hrvatski restauratorski zavod i neki drugi odjeli koji imaju potrebu za učenicima koji su se obrazovali kod nas i svi držimo da je to zanimanje trebalo ostati – kazao je Kraljević.
U školi, napomenuo je, planiraju pokrenuti još dva nova programa, za tapetara i arborista.
– Pojavila se potreba na tržištu rada i našli smo dosta radionica gdje bi naši učenici mogli odrađivati praksu. Nedavno smo poslali zahtjev Gradu i Ministarstvu i sad čekamo njihovo odobrenje. Uz zanimanje tapetara uvodi se i zanimanje arborista, također atraktivno zanimanje iz područja šumarstva. Danas se održavaju javni parkovi, a sve više ljudi u svojim dvorištima ima vrtove, male arboretume ili slične zelene površine, zbog čega raste potreba za stručnjacima koji će ih uređivati, obrezivati i oblikovati. U današnje je vrijeme važno prirodu što više približiti ljudima jer smo se od nje pomalo otuđili – rekao je ravnatelj.
Ono čime se u zagrebačkoj Školi drvne tehnologije i šumarstva zaista mogu ponositi jest opremljenost učionica najsuvremenijom tehnologijom. Kad završe školovanje, njezini će đaci biti osposobljeni za rad na najmodernijim strojevima.
– Time se jako ponosimo. Sve je počelo prije točno dvadeset godina, kad je naš preminuli kolega i ravnatelj sa svim drugim školama u Hrvatskoj pokrenuo veliku akciju da se obnove školske radionice. Zahtijevala se nabava profesionalnih CNC strojeva, dok su prijedlozi išli i u smjeru nabave simulatora. Na kraju smo dobili suvremene strojeve, što se pokazalo kao pun pogodak. Učenici imaju priliku raditi na vrhunskoj opremi i iz prve ruke vidjeti kako izgleda gotov proizvod. Danas u školskoj radionici imamo kantericu, ravnalicu i debljaču, a nabavili smo i lasere te 3D pisače – pohvalio se naš sugovornik.
Nakon završetka školovanja, učenici Škole drvne tehnologije i šumarstva lako mogu pronaći zaposlenje. Činjenica je i kako će nakon tri godine školovanja vjerojatno imati veću plaću nego njihovi nastavnici. No mnogi od njih također odlučuju upisati fakultete.
– Otprilike 30 posto naših učenika nastavlja školovanje na visokoškolskim ustanovama, a najčešće upisuju Šumarski fakultet, zatim Agronomski te Fakultet prometnih znanosti – kazao je Kraljević.
Škola drvne tehnologije i šumarstva pravi je primjer kako strukovno obrazovanje može biti moderno, kreativno i izuzetno perspektivno. U vremenu kada gospodarstvo vapi za kvalificiranim majstorima i tehničarima, ona je dokaz da praktično znanje, ljubav prema materijalu i vizija idu ruku pod ruku. Učenici u školi ne samo da se obrazuju, već i stvaraju. Od unikatnog namještaja i ukrasa do funkcionalne stolarije kojom je opremljena škola, svaki njihov rad nosi pečat preciznosti, kreativnosti i poštovanja prema drvu kao plemenitom materijalu.