Stara zagrebačka uljara, osnovana 1916. godine, danas je tek ruševna sjena svoje slavne prošlosti. Pogon koji je 1920. iz Palmotićeve preseljen na Branimirovu u doba svog procvata, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, bio je simbol poduzetničkog duha i industrijske moći.
No, Drugi svjetski rat nemilosrdno je prekinuo taj san. Nakon rata, uljara je nacionalizirana i preimenovana, najprije u Tvornicu ulja – Zagreb "Crvena zvijezda", a kasnije u TUZ. Pedesetih godina u pogonu se proizvodio i margarin, no kako je postrojenje postajalo premalo, proizvodnja se počela seliti na Žitnjak. Do osamdesetih godina stara uljara na Branimirovoj još je nekako opstajala, ali nakon toga započeo je njezin strmoglavi pad. Danas je to prizor dostojan postapokaliptičnih filmova: korodirani strojevi, hodnici ogoljeni do cigle, zidovi prekriveni grafitima, prozori razbijeni, a oko zgrade buja nekontrolirano raslinje.
S obzirom na sve to, pojavile su se sumnje da se u staroj zgradi možda nalazi i azbest. Naime, zastupnik Srđan Subotić (SDP) uputio je gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću pitanje o stanju zapuštenog industrijskog kompleksa, nakon što je azbest stopirao rušenje Vjesnika. Subotić navodi kako su građani, osobito oni čiji prozori gledaju izravno na kompleks, upozorili na dugogodišnju zapuštenost prostora, prisutnost različitih nametnika te moguću opasnost za zdravlje zbog, kako se navodi, azbestnih ploča na krovištu.