Prošlog tjedna započela je javna ponuda dionica (IPO) poljoprivredno-prehrambene kompanije Žito Grupe, kojom se namjerava prikupiti između 118 i 141 milijun eura novog kapitala, a potom će dionice biti uvrštene na Zagrebačku burzu. O očekivanjima i planovima govori Marko Pipunić, predsjednik Uprave i vlasnik Žito grupe.
Kako ste zadovoljni početkom IPO-a u prvih nekoliko dana trgovanja?
U prva tri radna dana ponude bilježimo veliki interes ulagača. Sretni smo što imamo priliku ponuditi građanima, zaposlenicima i institucionalnim investitorima priliku da nam budu partneri u daljnjem razvoju i rastu Žito grupe.
Očekujete li da ćete do 9. srpnja, do kada traje IPO, uspjeti prikupiti spomenuti iznos? Ako uspijete u svojoj namjeri, možemo li na neki način zaključiti da je agrobiznis u Hrvatskoj ipak zanimljiv ulagačima?
Da ne vjerujemo u to da ćemo prikupiti zacrtani iznos, ne bismo se ni upuštali u cijeli proces. Koliko je pak agrosektor privlačan investitorima, teško je to u ovome trenutku ocijeniti jer je IPO Žita ujedno prvi IPO u ovome biznisu. Ja vjerujem da jest, a je li uistinu tako, doznat ćemo na kraju ovoga procesa.
Putem IPO-a namjeravate prepustiti 25 posto, plus jednu dionicu, novim ulagačima. Kako nakon 35 godina vođenja velike poljoprivredne tvrtke i svih ulaganja u biznise to osobno doživljavate i je li to novi snažniji razvojni put Žito grupe?
Kada provedete 35 godina na čelu kompanije, sigurno da u jednom trenutku uđete u zonu komfora. Naviknete se na jedan način života, rada i funkcioniranja, a to je da dosta odluka možete donositi samostalno i/ili u dogovoru s upravom koju ste postavili po svojoj procjeni. Odgovarate pritom sami sebi i upravljate samo svojim novcem, a to je i odgovornost i privilegija. Nakon 35 godina, dobivate povjerenje velikog broja ljudi, a računam kako će ih biti nekoliko tisuća, koji vas možda nikada u životu nisu sreli, a povjerit će vam svoj novac. I to je ključna promjena, kojoj pristupam s velikom odgovornošću. S druge strane, Žito će s IPO-om rasti brže nego s kreditima. Dakle, strateški ćemo se razvijati u poslu koji znamo raditi, a to je poljoprivredno-prehrambena industrija, i tu se neće ništa bitno promijeniti, ali ćemo neke ideje i projekte za koje bi nam, primjerice, trebalo pet godina, s IPO-om realizirati za godinu i pol.
Najavili ste da ćete iz prikupljenih sredstava financirati svoje ključne biznise. Gdje najviše planirate ulagati novac i što će te investicije donijeti Žitu, a što bi se od toga možda moglo reflektirati u budućnosti i na boljitak hrvatske poljoprivrede i proizvodnje hrane?
Stava smo da je svinjogojstvo najpotentnija stočarska grana jer je riječ o proizvodnji u kontroliranim uvjetima, ne ovisi previše ni o hladnim zimama, ni o vrućim ljetima, a na tom polju Hrvatska nije samodostatna. Upravo zato u svinjogojstvu vidimo priliku za povećanje, pa i udvostručavanje kapaciteta u budućnosti. S druge strane, u proteklom smo razdoblju pokazali kako smo u cijeni koštanja finalnog proizvoda konkurentni i najboljim proizvođačima u Europi. Uložit ćemo, stoga, u povećanje proizvodnje finalnih proizvoda kao što je naš Dobro pršut. Isto tako, dijelom Žito grupe postaje i Mesna industrija Ravlić, a tu čekamo odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja za konačni dovršetak transakcije. Ova akvizicija uklapa se u našu viziju širenja svinjogojskih kapaciteta i razvoja naše Mesne industrije Dobro, a istodobno potencijal vidimo i u svježem mesu kao našem novom proizvodu s kojim ćemo izaći na hrvatsko tržište.
Žito je imao namjeru preuzimanja agrobiznisa Fortenova grupe. Niste u tome uspjeli. Jeste li zbog toga nezadovoljni i je li vam sada Podravka glavni konkurent ili u budućnosti može biti i nekog oblika zajedničke, možda čak i strateške suradnje?
Podravka je dala bolju ponudu, mi smo joj čestitali i zaista vjerujemo kako je dobro za Hrvatsku, posebice za Slavoniju i Baranju, što je Podravka kupila agrobiznis. Ne vidim nas kao konkurente, već kao dobre partnere koji u budućnosti zajedno mogu motivirati i druge tvrtke u Hrvatskoj da budu konkurentnije, na dobrobit čitave regije. Ne trebamo se plašiti uspješnih firmi, već neuspješnih. Vjerujem kako će nam Podravka u budućnosti biti što veći partner jer imamo puno poveznica i zajedničkim snagama možemo poboljšati učinkovitost i jedne i druge kompanije, a time i biti konkurentniji europskim firmama.
Kao vlasnik Žita svih ste ovih godina pokazivali hrabrost da uđete u nove biznise. Tako ste pokrenuli proizvodnju brenda Dobro, iako je bilo sumnje da tako nešto može uspjeti. Danas vidimo da je ta vaša vizija bila ispravna. Koliko je danas Dobro prepoznat u Hrvatskoj i regiji, EU?
S brendom Dobro donijeli smo sasvim novu liniju okusa i proizvoda koji se ranije nisu proizvodili u Hrvatskoj. Riječ je o talijanskom tipu proizvoda, "mekšeg" okusa, s manje soli i ljutih začina, bez dima. Dosta hrabro smo napravili taj iskorak jer, u konačnici, proizvodimo pršut usred Slavonije, a po uzoru na talijanske delicije. Osam godina kasnije, ja sam zadovoljan, naši su pršuti itekako prepoznatljivi, kao i drugi proizvodi brenda Dobro. Kako je potražnja veća od količina koje trenutačno možemo isporučiti, planiramo povećanje proizvodnje, i to vrlo brzo nakon IPO-a.
Isto tako ste u ušli u hotelijerstvo pa otvorili moderan hotel usred "njive". Je li Mattera ispravna priča i koliko je to nešto što može pokrenuti nove trendove u hotelijerstvu i turizmu Slavonije i Baranje?
Čvrstog sam stava kako se Slavoniju ne treba percipirati samo putem proizvodnje žitarica i stoke jer ona ima potencijala u cijelom nizu drugih djelatnosti. Osječka IT zajednica prepoznata je i posluje u cijelome svijetu, ne zaostajemo ni u kulturi i sportu, a i u turizmu itekako imamo što ponuditi. Zašto ne bismo bili zanimljiva turistička destinacija cijele godine? No, za turistički uzlet trebamo i kvalitetan smještaj. Iz tih sam pobuda odlučio izgraditi hotel Materra baš usred polja, vodeći se vizijom da je gostu važnije kako se osjeća u ambijentu nego gdje se nalazi. Materra je to uistinu i pokazala – njezin gost ne razmišlja ni o moru, ni o planini, već uživa u ravnici. Volio bih da Materra bude motivacija za još takvih priča jer ona jedna, sa svojih 60 soba, nije dovoljna za turistički zamah kakav Slavonija i Baranja zaslužuju. Ponosni smo, pak, što smo popunjenošću već u prvoj godini znatno premašili prosjek hotela u Hrvatskoj koji rade cijelu godinu. Isto tako, Materra je osvojila prestižnu nagradu Traveller Review Awards 2025, koju dodjeljuje platforma Booking.com, s impresivnom ocjenom od 9,9.
Vjerujete li da Slavonija ponovno može postati žitnica i hraniteljica Hrvatske i da može opstati na nekim novim biznisima, odnosno da je moguće zaustavljanje propadanja i iseljavanja?
Snažno vjerujem da je potrebno promijeniti percepciju sela. Jer, život na selu ne znači imati tri krave, četiri svinje, dvadeset kokoši o kojima ćete se brinuti 365 dana i 24 sata na dan. U današnje vrijeme to jednostavno nije realno – kako ću ja svoju ili vi svoju djecu motivirati da ih se na takav način veže za selo? Ja selo vidim kao mjesto ugodnog življenja, u prirodi, s dvorištem za djecu, vlastitim vrtom i povrćem, kao ugodan prostor u kojem se osjećamo slobodno. Istodobno, radno mjesto nam je na dometu od 15 minuta do pola sata vožnje, dobro zarađujemo, a nadohvat ruke su nam vrtić, škola, fakultet, sport, kultura... Ne moramo musti krave na selu, iako možemo i to, ako želimo.
Slavonija jest žitnica Hrvatske, proizvodi žita i više no što trebamo. Može se povećati stočarska proizvodnja, ali ti se trendovi mogu promijeniti u pet godina. Neće Hrvatska biti gladna. No, mladi danas ne razmišljaju samo što će jesti, već i o nizu životnih niša kao što su putovanja, druženje, sport, kultura. Žito grupa želi stvarati Slavoniju kao destinaciju poželjnu za život, gdje će se mladi doseljavati, a ne samo da bude regija koja će proizvoditi hranu i slati je dalje. Na dva smo sata od tri milijunska grada, Zagreba, Budimpešte i Beograda, na dva sata su nam tri aerodroma koji su spojena s cijelim svijetom. Slavonija nije samo tvornica hrane, već destinacija poželjna za kvalitetan život. Do kraja ću života raditi na tome da to osvijestim.