Postrojenja za desalinizaciju smatraju se najvećom slabošću zemalja Perzijskog zaljeva, a CIA je još 1983. godine zaključila da je desalinizirana pitka voda najvažnija roba zemlja tog područja. Dok bi gubitak jednog postrojenja mogao biti podnošljiv, napadi na više postrojenja mogli bi izazvati nacionalnu krizu koja bi dovela do paničnog bijega iz zemlje i građanskih nemira, prenosi The Guardian.
Abbas Araghchi, iranski ministar vanjskih poslova, optužio je u subotu SAD za "očiti i očajnički zločin“ napadom na postrojenje za desalinizaciju u Hormuškom tjesnacu. SAD je zanijekao odgovornost za napad, a sljedeći je dan Bahrein objavio da je pogođeno jedno od njihovih postrojenja. Iza napada je navodno stajao Iran.
Oborine na Bliskom istoku su rijetke, a većina zemalja nema velike rijeke za zadovoljavanje potreba za vodom. Regija je crpila vodu iz ograničenih zaliha podzemnih voda, no potražnja je brzo nadmašila ponudu, posebice s uzletom naftne industrije. S obzirom na to, zemlje regije bile su prisiljene okrenuti se desalinizaciji, odnosno pretvaranju morske vode u pitku. Procjenjuje se da oko 70 posto pitke vode u Saudijskoj Arabiji dolazi iz postrojenja za desalinizaciju, 86 posto u Omanu te čak 90 posto u Kuvajtu.
"U nekoliko država Perzijskog zaljeva moderni gradovi jednostavno ne bi funkcionirali bez toga", rekao je Nima Shokri s Tehničkog sveučilišta u Hamburgu. "Ciljanje postrojenja za desalinizaciju moglo bi brzo izazvati nestašicu vode u nekoliko država Perzijskog zaljeva. Mnogi gradovi ovise o malom broju velikih obalnih postrojenja, što znači da bi uspješan udar mogao poremetiti opskrbu pitkom vodom u roku od nekoliko dana. Za razliku od naftnih postrojenja, ova postrojenja se ne mogu lako zamijeniti ili brzo popraviti. U ekstremnim slučajevima vlade bi mogle biti prisiljene racionirati vodu za cijele urbane populacije.“ Oštećenje postrojenja za desalinizaciju bi, također, imalo ekološke posljedice. Naime, smatra se kako bi napadi mogli dovesti do oslobađanja kemikalija.