Zašto ne može biti mira bez Putinova vojnog poraza

Ruski despot Vladimir Putin najveću je političku težinu imao uoči napada njegove soldateske na Ukrajinu. Onda kada se još računalo da je on prilično racionalan tip te da će mašući sabljom uspjeti za sebe i svoju zemlju izboriti još povoljniju poziciju u međunarodnoj politici. Politički je tada mogao birati što još da zatraži, dok se Ukrajina koprcala u svojim unutrašnjim problemima, kao nacionalno nesazrela i podijeljena država. Kada je, na zaprepaštenje gotovo svih osim CIA-e i SAD-a, ipak krenuo u ratni pohod, još je jedno vrijeme kotirao, sve dok su trajali kakvi-takvi pregovori između ukrajinske i ruske delegacije i dok je postojala nada da se Putinov ratni stroj može zaustaviti i nešto se s njime dogovoriti. A onda su se stvari iz temelja promijenile. Ukrajinci su se pokazali žilaviji od svih očekivanja, kao i sposobni nanijeti katastrofalne gubitke ruskoj ekspedicijskoj vojsci. Krenula je enormna vojna pomoć NATO-a, EU i zapadnih zemalja, složno, opet iznad svih očekivanja.