Ovogodišnji 14. srpnja nije bio francuski praznik s međunarodnim uzvanicima. Bio je to međunarodni politički događaj koji se održao na francuski praznik. Upravo zato nije nevažno što je Hrvatska bila među državama okupljenima u Parizu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron jedan je od najsnažnijih francuskih državnih simbola iskoristio kako bi pokazao kako zamišlja Europu u trenutku kada se sigurnosna arhitektura kontinenta prolazi kroz najveće promjene od završetka Hladnog rata. Dan prije vojne parade okupio je čelnike država uključenih u Koaliciju voljnih, inicijativu za potporu - svake vrste - Ukrajini. Tek nakon toga uslijedio je tradicionalni mimohod na Champs-Élyséesu. Parada je zato bila manje važna od onoga što joj je prethodilo. Ne zato što se na vojnoj paradi donose odluke. Jer se ne donose. Ali odluke rijetko nastaju ondje gdje se na kraju potpisuju.
Međunarodna politika uglavnom funkcionira drukčije. Prvo nastaju političke ideje, okupljaju se države koje ih žele nositi, provjerava koliko za njih postoji potpora i određuje smjer. Tek nakon toga dolaze dokumenti, zaključci i formalne odluke. Upravo zato posljednjih godina dio najvažnijih razgovora o europskoj sigurnosti više se ne vodi samo kroz institucije EU ili NATO-a.
Pariz je ovoga puta bio jedno od mjesta na kojima se taj proces mogao promatrati iz neposredne blizine. Hrvatska ondje nije bila zato da toga dana odlučuje o europskoj sigurnosti. Bila je ondje dok se određivao smjer u kojem će se ta rasprava razvijati. Razlika možda zvuči suptilno. U međunarodnoj politici obično nije.
Činjenica da je Francuska pozvala i Srbiju - što vrijedi zabilježiti - ne mijenja razlog zbog kojeg je Hrvatskoj bilo važno biti ondje. Jer za Hrvatsku je bilo važnije sudjelovati u tom trenutku nego promatrati ga sa strane. Države koje žele sudjelovati u tom procesu ne pojavljuju se tek kada je sve dogovoreno. Prisustvuju dok se stvari još oblikuju.
U svakom slučaju je važno biti na pravoj strani povijesti. A još važnije ondje gdje se kreira. Milanovićeva politika "ispod stola" kad su Europa i Ukrajina u pitanju, sramotna je kvinsliška i parazitska politika. Postavlja se pitanje zašto nije takav kad je Izrael u pitanju, nego skače po stolu, traži priznanje Palestine, prekid odnosa sa Izraelom.. a sad i Francuskom 🤔 Odgovor je jednostavan. Njega ne zanima hrvatski interes, on se za Hrvatsku nije ni oznojio akamoli nešto više, za njega je Hrvatska slučajna država čiji dan državnosti ne poštuje. Što još treba napraviti da vidite koliko je destruktivan, zao i glup?!