Subotnja konvencija SDP-a pod nazivom "Budi normalna Hrvatska" bila je sve osim rutinskog stranačkog događaja. Sudeći prema scenografiji, retorici i vrijednosnim naglascima, riječ je o snažnom identitetskom zaokretu SDP-a. Ono što je najavljeno ujesen prošle godine platformom domoljublje.hr, nastavljeno je 10. konvencijom. Počelo je simbolima. Sudionici konvencije u rukama su držali hrvatske zastavice, što je prizor koji je donedavno bio teško zamisliv na skupovima ljevice, a nakon izvođenja hrvatske himne minutom šutnje odana je počast svim palima za Hrvatsku. Već tim uvodom SDP je poručio da ratno iskustvo i simbole hrvatske države više ne prepušta drugima niti prema njima zauzima distancu.
Promijenila se i retorika. Predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić svoje je obraćanje počeo s "kolegice i kolege", a ne s arhaičnim "drugarice i drugovi". Nije to puka stilistika, nego signal da SDP želi izići iz vlastite mitologizirane prošlosti i jasno se smjestiti u suvremeni europski socijaldemokratski okvir. Pokazuje to i Hajdašev govor posvećen domoljublju. "Istinsko domoljublje nije ono koje nam nameću krajnja desnica i HDZ... Domoljublje je odgovornost i briga za budućnost naše zemlje, briga za građane i nastojanje da se osigura što viša kvaliteta života", objašnjavao je šef SDP-a, a dok je govorio, na velikom videozidu vijorila se hrvatska zastava. Dvojbi više nema: SDP više ne odbacuje domoljublje, nego ga redefinira i pokušava preuzeti iz ruku desnice. Pritom ga premješta iz sfere identitetskog folklora u sferu javnih politika i socijalne sigurnosti.
Sličan pomak vidljiv je i u suverenističkoj retorici. Hajdaševe poruke o potrebi da Hrvatska bude politički neovisna i da u Bruxellesu oblikuje zajedničke politike prema vlastitim interesima, jasno su usmjerene prema biračima koji su umorni od HDZ-ova eurorealizma i euroskepticizma desnice. Riječ je o mekom, europskom suverenizmu, kakav su već odavno usvojile zapadnoeuropske socijaldemokratske stranke.
Najdelikatniji, ali i najhrabriji dio Hajdaševa govora odnosio se na kršćanstvo. Povezavši socijaldemokraciju s kršćanskim vrijednostima, pozvao je praktične vjernike u SDP-u da se u svojim župama suprotstave "ultrakonzervativcima koji žele iskriviti kršćanski nauk i iskoristiti ga za svoje političke ciljeve". "Iskorištavanje pojedinih kršćanskih dogmi za potrebe političkog fundamentalizma velika je prijetnja i Crkvi, i istinskom kršćanstvu, a i našem društvu", sipao je Hajdaš ostavljajući u čudu brojne SDP-ovce. I ne samo njih. Što se to događa? Stranka koja je ignorirala religiju, koja se zauzimala za izbacivanje vjeronauka iz škola i za reviziju Vatikanskih ugovora odjednom je zabrinuta za kršćanski nauk i Crkvu!? Ne, stvari su puno prizemnije. Riječ je o svjesnom ulasku u vrijednosni teren koji je dosad bio tabu kako bi se sa SDP-a skinula stigma "antikršćanstva" i ostvario pomak prema "tihim" vjernicima koji ne glasaju nužno desno.
Subotnja konvencija zoran je pokušaj SDP-a da iziđe iz dugogodišnje simboličke defenzive te se transformira u domoljubnu ljevicu bez kompleksa sljednice komunističke partije. A glavni je cilj proširiti biračku bazu prema centru. Ostane li dosljedno na tom smjeru, koji bi ortodoksni ljevičari mogli protumačiti kao nepotreban pomak udesno, bio bi to najveći strateški zaokret SDP-a u posljednjih 20 godina i početak njegova rebrendiranja. Je li posrijedi istinska preobrazba SDP-a ili izrežirana predstava, pokazat će – djela.
U Hrvatskoj nema prave ljevice ono što u Hrvatskoj postoji su antife i oni ne vole Hrvatsku i žele treću Jugoslaviju