'Zaboravljeni' prosvjed radnika PIK-a Vrbovec

Nezadovoljstvo radnika je toliko da smo prije par nedjelja imali obustavu posla u kamenolomima na Braču, koja bi obustava, da nije odmah likvidirana, imala za posljedicu obustavu rada u kemijskoj tvornici u Omišu. Molimo da urgirate kod naše Federalne vlade da ovo pitanje riješi čim prije..." Dio je to dopisa koji je splitsko tajništvo Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije poslalo Zemaljskom odboru Hrvatske. Godina je 1945., rat je baš završio, krenula je obnova, a s njom i prvi poslijeratni štrajkovi poput tog na Braču. Razvrstavanje u razrede po skupoći i male plaće dovele su do toga da radnici u Dalmaciji nisu bili u stanju kupovati "ni ono malo što se može naći na slobodnom tržištu, kao voće i povrće", nakon što "udovolje svojim redovitim obavezama kao što su razne članarine, ogrjev, stanarine, svjetlo, voda i drugo". Neraspoloženje je, piše splitsko tajništvo središnjici u Zagrebu, veliko, unatoč tome što se sindikati šire. Potvrđuje to i zapisnik sa sjednica CK KPH održane 28. rujna 1945. godine u Zagrebu, na kojoj su bili "drugovi Vlado, Stevo, Vicko, Marko, Duško, Rade, Tehek, Mile, Anka, Mika, Raos, Milka i Jordan". Drug Marko uvodno je izvijestio da su sindikalne organizacije formirane po kotarskim i općinskim mjestima. Samo ih po zabačenim mjestima još nema. Obuhvaćeno je više od 150.000 članova. Nema, rekao je drug Marko, poduzeća u kojem radnici ne primaju plaću, ali... "Često puta sindikalni rukovodioci postave sindikate na kalup privatnih, državnih ili zakonodavnih organa. Sindikalni kadar je slab", upozorio je. Obrušio se i na političku neaktivnost. "Mnogo se viče o nabavci kukuruza, hlača i cipela, a da sindikalne organizacije slabo učestvuju u političkom životu. Neki traže privilegije za članove sindikata. Zanemaren je, odnosno nije stvoren, propagandni aparat u sindikatima. Partijske ćelije ne daju pravac, inicijativu i put za rad u sindikatima...", grmio je drug Marko. U kratkoj raspravi što je uslijedila, drug Vlado je dao ocjenu da su sindikati previše odvojeni od Partije, a drug Stevo predložio je na kraju da se sindikalna kotarska rukovodstva povežu preko radiostanica, pa će imati bolji pregled stanja i brže dobivati upute. Tako je to, eto, bilo prije 80 godina, no obustava rada bilo je na hrvatskom tlu i u drugoj polovici 19. stoljeća, kad su se, primjerice, zagrebački tipografi 1872. pobunili jer su morali raditi 10 do 12 sati dnevno u teškim uvjetima. Prvi generalni štrajk bio je u Osijeku 1905. godine u tvornici pokućstva Povischil i Kaiser, gdje su na nekoliko tisuća radnika navalili redarstvenici naoružani sabljama. Uhićeno je 40 radnika, ranjeno pet, a pala i prva žrtva, 17-godišnji Srećko Kujundžić. Tjedan dana kasnije sve je završilo tako što je radnicima uprava jednostavno zaprijetila da će dobiti otkaz ako se ne vrate na posao. Pa su se vratili...