Gotovo 105 tisuća djece u Hrvatskoj odrasta u riziku od siromaštva te je pitanje što država, a osobito bogatiji gradovi i općine, mogu tu učiniti. Nakon Uskrsa bit će sazvana sjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport na temu siromaštva djece. Svako dijete treba imati temeljne socijalne, obrazovne i zdravstvene uvjete nužne za zdrav razvoj.
– Iako je zabilježen pozitivan trend pada stope rizika dječjeg siromaštva u Hrvatskoj u 2025. u odnosu na 2024., još uvijek je, nažalost, više od 100.000 djece izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Ključno je razvijati mjere socijalne politike usmjerene na prevenciju dječjeg siromaštva te još više mjere za ujednačavanje obrazovnih prilika – ističe Zdenko Babić, redoviti profesor s Katedre za socijalnu politiku zagrebačkoga Pravnog fakulteta. Ne spori da su posljednjih godina učinjena određena unapređenja, poput uvođenja jednog besplatnog obroka u osnovne škole, no drži da ima još dosta prostora za poboljšanje mjera na nacionalnoj i lokalnoj razini.
– Bilo bi jako važno da gradovi i općine u svojim proračunima osiguraju sredstva za sufinanciranje sportskih, umjetničkih i izvannastavnih obrazovnih aktivnosti (kao i školskih izleta) za djecu iz siromašnijih obitelji na svom području. Sve se te aktivnosti plaćaju, a roditelji s većim brojem djece i nižim prihodima to često ne mogu podmiriti pa nastaju nepravedne razlike u razvojnim i obrazovnim prilikama za djecu. To se može učiniti i putem sustava vaučera ili izravnih uplata za tu djecu sportskim društvima, glazbenim i školama stranih jezika, agencijama za izlete. Nije nužno da novčani transfer ide roditeljima, no takve mjere postoje u tek malom broju jedinica lokalne samouprave... – predlaže Babić.
Anamarija je odrasla u višečlanoj obitelji s niskim prihodima. Danas je u 20-ima i zaposlena. – Kad ste dijete, iskustvo života u siromaštvu snažno utječe na vas jer su djeca iz siromašnih obitelji još stigmatizirana. Neka se djeca zatvaraju u sebe jer ih vršnjaci ismijavaju zbog odjeće ili zato što nemaju stvari koje drugi imaju – kaže.
Caritas Zagrebačke nadbiskupije provodi karitativne programe usmjerene na pomoć obiteljima u riziku od siromaštva, među kojima je sve više obitelji koje dosad nisu bile evidentirane u sustavu socijalne skrbi. Zbog nepredvidivih životnih okolnosti – zdravstvenih problema, smrti supružnika ili rasta najamnina – te obitelji našle su se u teškoj situaciji. Caritasu se obraćaju izravno ili dolaze na preporuku župnih caritasa. Pomoć obuhvaća osnovne životne i obrazovne potrebe djece, od hrane, odjeće i obuće do školskog pribora, troškova terenske nastave i zdravstvenih pregleda, kako bi djeca što prije dobila pravodobnu pomoć.
– Djeca koja odrastaju u siromaštvu izložena su dodatnom stresu pa im priuštimo i izlete u muzeje ili zoološki vrt. Moramo biti svjesni da odbijaju pozive na proslave rođendana školskih prijatelja jer nemaju novca za poklon i stoga svi zajedno trebamo imati više sluha za potrebe materijalno ugroženih obitelji s djecom – kaže voditeljica socijalne službe Caritasa Ana Juratovac. Najviše su ugrožene jednoroditeljske obitelji, obitelji s troje i više djece s nižim prihodima, a u novije vrijeme, dodaje, i obitelji koje su u podstanarstvu, i to zbog rasta troškova najamnina i hrane koje im je teško podmirivati, i kada oba roditelja rade ili jedan. Pomažu im u podmirivanju stambenih troškova. Pomažu i studentima iz materijalno ugroženih obitelji koji nisu dobili smještaj u domu te im osiguravaju smještaj u Kući za mlade.
Vesna Vučemilović, predsjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, navodi da će Odbor nakon Uskrsa organizirati tematsku sjednicu o siromaštvu djece. Iako Hrvatska provodi projekt EU "Child Guarantee" za smanjenje dječjeg siromaštva, ono je, kaže, alarmantno i na razini EU koja obuhvaća neke od najbogatijih država svijeta. Na sjednicu Odbora pozvat će predstavnike nadležnih ministarstava i akademske zajednice kako bi se razmotrili načini pomoći djeci. Drži i da bi Ministarstvo turizma i sporta,putem sustava vaučera, trebalo omogućiti djeci sudjelovanje u sportskim aktivnostima kako taj trošak ne bi pao na roditelje. Osim toga, nebavljenje sportom danas je i javnozdravstveni problem zbog pretilosti djece i ovisnosti o ekranima.
– U javnosti se nameću teme o ideološkim prijeporima otprije 80 godina, dok nam promiču važne teme poput dječjeg siromaštva. Veliki bi gradovi svojim primjerom prvi trebali započeti suzbijanje dječjeg siromaštva. Važno je i uvesti univerzalni dječji doplatak. Izdvajanja iz proračuna za socijalnu politiku rastu, ali se siromaštvo djece bitno ne smanjuje. Djeca u riziku od siromaštva zakinuta su za zdravo odrastanje. Vlada je osigurala besplatne obroke u osnovnim školama, besplatan prijevoz i udžbenike, no roditelji i dalje imaju znatne troškove za školsku djecu. Iznosi za školske izlete ili sportske aktivnosti djece u riziku od siromaštva nisu toliko veliki da se ne bi mogli osigurati na državnoj i lokalnoj razini. Treba naći rješenje da ta djeca ne moraju čekati hoće li se u razredu skupiti novac za njihov izlet, što im zasigurno ostavlja gorak okus – kaže Vučemilović.
Nitko ne spominje Srž problema, a to je da je danas postalo normalno da slavljenik plati 500 eura za proslavu u igraonici i za uzvrat očekuje od svakog uzvanika dar od 100 eura. Vratite se u normalna vremena kada je tortu pekla mama i rođendan se slavio doma.