Talijanska ljevica, godinama podijeljena i bez jasnog vođe, napokon je pronašla novu, svježu figuru koja brzo raste u nacionalnu zvijezdu. Silvia Salis, 40-godišnja bivša olimpijska bacačica kladiva i aktualna gradonačelnica Genove, u samo nekoliko tjedana pretvorila se u najozbiljniju potencijalnu izazivačicu desničarske premijerke Giorgije Meloni. Sve je počelo ranije ovog mjeseca kada je Salis organizirala veliki techno party na Piazzi Matteotti u srcu Genove. Snimke na kojima gradonačelnica stoji za DJ pultom brzo su obišle društvene mreže i postale viralne. Dok je Meloni na početku mandata žestoko krenula u suzbijanje ilegalnih rave partyja, Salis je javno proslavila elektroničku glazbu u samom centru grada.
Taj trenutak nije mogao doći u boljem trenutku za talijansku ljevicu. Melonijina vlada pretrpjela je težak poraz na referendumu o reformi pravosuđa u ožujku, što je oporbi dalo novu nadu da bi na sljedećim parlamentarnim izborima, koji moraju biti održani najkasnije do kraja 2027., mogla preuzeti vlast, piše Politico.
"'Bella ciao', moj tata mi ju je pjevao kao dijete. Kakvo uzbuđenje pjevati ju jučer zajedno s tisućama Genovežana na ulicama i trgovima našeg grada", objavila je na svom Facebooku uz snimku od 25. travnja u povodu Dana oslobođenja u spomen na oslobođenje Italije od nacističke okupacije i fašizma.
Salis zasad oprezno odgovara na pitanja o eventualnoj kandidaturi za premijerku. U intervjuu za dnevnik La Stampa početkom ožujka priznala je: "Lagala bih kad bih rekla da me jednog dana ne zanima bavljenje nacionalnom politikom". No otad je znatno suzdržanija. U ekskluzivnom razgovoru za POLITICO istaknula je da je trenutačno fokusirana na svoj grad. "Glasali su za mene kao gradonačelnicu, pa očekuju da to i radim“, rekla je. Unatoč tome, pritisak raste. Njezini pratitelji na društvenim mrežama „neprestano“ je pozivaju da se probije na nacionalnu scenu.
Prema posljednjoj anketi agencije Noto, hipotetska stranačka lista Silvie Salis mogla bi osvojiti oko 6,5 posto glasova na nacionalnoj razini – i to unatoč činjenici da još nema vlastitu stranku niti je službeno najavila kandidaturu. Taj rezultat bi lijevoj koaliciji podigao ukupnu podršku na 45,5 posto, što je tek malo ispod desničarske koalicije s 46,8 posto. Desničarski mediji već je svakodnevno napadaju.
Trenutačni favoriti ljevice za predizbore su Elly Schlein, čelnica Demokratske stranke (PD), i Giuseppe Conte iz populističkog Pokreta 5 zvijezda. Salis, međutim, jasno kaže da ne želi sudjelovati u predizborima – niti čak glasati na njima. Umjesto toga zagovara dogovor između stranaka, kakav je sama postigla u Genovi kada je kao umjerena kandidatkinja okupila centar i ljevicu te pobijedila.
U intervjuu za Politico, sugerirala je da ima sve što je potrebno da ujedini ljevicu. Uostalom, pobijedila je u utrci za gradonačelnicu Genove kao umjerena kandidatkinja, osiguravši podršku stranaka centra i ljevice. "Kao sportaš, da biste pobijedili u bilo čemu – regionalnom, nacionalnom, olimpijskom – morate podnijeti žrtve", rekla je. "Isto vrijedi i za politiku. Da biste pobijedili, morate ostati ujedinjeni, što znači kompromis", kazala je.
Bivša vrhunska atletičarka, koja je na olimpijskim igrama predstavljala Italiju u bacanju kladiva, danas je jedna od najpopularnijih političarki na sjeveru zemlje. Njezin uspon pokazuje da talijanska ljevica traži novu, svježu i manje ideološku figuru koja može privući i umjerene birače.
"Bella Ciao" pjesma je talijanskog komunističkog partizanskog pokreta. Lijepo zvuči, brzo uđe u uho, ali sama ideologija iza nje promašena je. Italiju nisu oslobodili partizani, nisu bili čak ni blizu značaja YU partizana. Italiju su "oslobodili" Amerikanci i drugi saveznici. Oslobodili je napisan pod navodnicima jer bi se, uz malo pretjerivanja, isto tako moglo reći da su Rusi i Amerikanci te Britanci "oslobodili" Njemačku od nacista. No, dobro to je sad već "davna" prošlost. Ono što me fascinira jest ponovo probuđena zaluđenost Zapada komunizmom! Gura se glava u pijesak, ignorira se kako smo došli u sadašnje stanje polaganog propadanja (globalizam) i onda se zaključuje da će nas komunizam spasiti! Ozbiljna doza samozavaravanja koja vodi u propast. Komunizam nije spasio Kinu, nego se ona okrenula kapitalizmu. Da, Kinom načelno upravlja KP, ali kad se pogleda ozbiljnije, ignorirajući deklarativnu politiku, vidi se da je to kapitalizam pod kontrolom totalitarne države.