'Hrvatska je na visokom sedmom mjestu Putinovih neprijatelja, nevjerojatno da to neki ovdje ne shvaćaju'

Prisjećajući se jutra 24. veljače 2022., Tadić kaže da mu je sve postalo jasno nakon govora Vladimira Putina uoči invazije. „To je bila čista retorika krvi i tla po uzoru na Adolfa Hitlera“, ustvrdio je, dodajući kako rat „nema nikakve veze ni s NATO-om, ni s ugrozama“, nego s „potpuno iracionalnim ciljevima obnove ruskog imperija pod Putinom kao vođom“.

Posebno je naglasio da je priča o ugroženosti Rusije besmislena. „Kakva crna sigurnost je u pitanju kod zemlje koja ima 1550 nuklearnih bojnih glava, strateške bombardere i interkontinentalne rakete?“ upitao je. Podsjetio je i na intervju u kojem Putin na izravno pitanje o NATO-u nije odgovorio jasno, već se upustio u, kako kaže, „nevjerojatnu gomilu budalaština“ o povijesti i „jednom narodu s tri imena“.

Prema Tadiću, Putin ni danas nije odustao od svojih ciljeva. „Nije ni milimetra pomakao svoje stavove“, rekao je, objašnjavajući da bi svako odstupanje značilo priznanje pogreške. Njegova je vizija, tvrdi, „Ukrajina kao vazalna država Ruskog Carstva“. Ideju da se s 250 tisuća vojnika može pokoriti zemlja od 40 milijuna stanovnika nazvao je „potpuno suludom“.

Govoreći o pregovorima, bio je izravan: „Ti pregovori se vode radi pregovora.“ Cilj im je, smatra, da „nijedna strana u očima Trumpa ne ispadne ona koja je napustila pregovore“, iako obje znaju „da od toga nema ništa“. Kraj rata, kaže, vidi „jedino na bojištu, a ne za pregovaračkim stolom“, i to ne nužno na prvoj crti, nego kroz iscrpljivanje ruske logistike i gospodarstva.

Na pitanje o mogućoj ruskoj prijetnji Europi, Tadić je podsjetio na „veliki jumbo plakat“ na ulazima u ruske vojarne koji prikazuje tzv. ruski svijet – prostor bivšeg Sovjetskog Saveza, zemalja Varšavskog pakta, pa čak i bivše Jugoslavije. „Bez Ukrajine nema obnove Sovjetskog Saveza. Nema obnove Ruskog Carstva“, naglasio je.

Oštar je bio i prema mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, ustvrdivši da „od početka djeluje kao ruski špijun i ruska krtica unutar Europske unije“. No uvjeren je da će Unija, unatoč sporosti, ustrajati: „Kao što je bilo jako teško postići konsenzus oko uvođenja sankcija Rusiji, vjerujte mi, bit će još teže postići konsenzus oko skidanja sankcija Rusiji.“

SAD, dodaje, više nisu pouzdan oslonac Europi. „Amerika nije pouzdani partner Europske unije u rješavanju kriza i sigurnosnih izazova Europe. Europa to mora raditi sama“, poručio je, ističući da je to jasno navedeno i u američkim strateškim dokumentima.

Govoreći o nuklearnim prijetnjama, Tadić je podsjetio da ih je, prema njegovoj evidenciji, bilo 55. No uvjeren je da do uporabe nuklearnog oružja neće doći. „Postoji sistem nuklearnog odvraćanja“, rekao je, dodajući da takav scenarij „nije u interesu nikome, pa ni samom Putinu“. Sve prijetnje, smatra, služile su prikrivanju činjenice da „Rusija zapravo ne može ostvariti svoje strateške ciljeve“.

Osvrnuo se i na Hrvatsku, podsjetivši da je „Hrvatskoj bio namijenjen scenarij Ukrajine 1991.“ te da se Hrvatska tada nije predala nego se borila. Posebno je upozorio na geopolitičke implikacije da je Rusiji uspjelo brzo slomiti Ukrajinu. „Da je Putinu doista uspjelo zauzeti Ukrajinu u tjedan dana kao što je planirao, mi smo ovdje imali silnih problema i sa Republikom Srbijom i sa Republikom Srpskom“, rekao je, spominjući ruski novac, obavještajne službe i plaćenike. Istaknuo je i da je Hrvatska „visoko na sedmom mjestu liste Putinovih neprijatelja“, što, kako je naglasio, nije simbolika bez značenja, nego pokazatelj da se rat i njegovi učinci tiču i nas. Upozorio je i na prisutnost otvoreno proruskih aktera u domaćem političkom i medijskom prostoru, ocijenivši to jednim od većih problema Hrvatske unutar Europske unije.

Na kraju se osvrnuo na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. „On zna oblikovati poruke“, rekao je, podsjetivši na rečenicu: „Meni ne treba prijevoz iz Kijeva. Meni treba naoružanje.“ Zelenskog je opisao kao vođu koji je nadmašio očekivanja i koji se, smatra, „uopće ne mora bojati za vlastitu poziciju“, iako je provedba izbora u ratnim uvjetima tehnički iznimno zahtjevna.

Kada je riječ o završetku rata, Tadić nije optimist u kratkom roku. „Ja volim reći da će rat završiti tek kad Putin umre“, rekao je, dodajući kako, ako se to ne dogodi tako skoro, rat može završiti tek „onog trenutka kad Rusija više ne bude mogla fizički voditi rat“. To znači trenutak kada više neće moći slati svježe snage na bojište i kada joj transportni i energetski sustav budu u kolapsu. „Možda još godinu, možda još dvije, ali ne beskonačno“, kazao je. Upozorio je da je Rusija izbačena iz glavnih svjetskih gospodarskih tijekova, da energente prodaje po diskontnim cijenama i da postaje sve ovisnija o Kini. „Rusiju trebate promatrati kao pomahnitalu pumpnu stanicu koja uz to prodaje još nešto oružja“, zaključio je.

Četiri godine nakon početka invazije, poruka je jasna: ciljevi Kremlja nisu se promijenili, pregovori su bez stvarne perspektive, a ishod će, smatra Tadić, odrediti iscrpljivanje na terenu – i u ruskoj pozadini.