Izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućoj kupnji Grenlanda ponovno su otvorile staro, ali sve hitnije pitanje među europskim saveznicima u NATO-u: može li Europa sama proizvoditi dovoljno oružja da se obrani bez oslanjanja na Sjedinjene Američke Države? Prema većini obrambenih analitičara i političkih dužnosnika, odgovor je potvrdan, ali ne još. Europska obrambena industrija, koja je desetljećima bila troma i fragmentirana, posljednjih godina doživljava snažan uzlet. U kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i sve izraženijih političkih napetosti s Washingtonom, europske države ubrzano povećavaju proizvodnju tenkova, dronova, streljiva i drugih vojnih sustava.
Ipak, potpuna zamjena američke vojne prisutnosti i opreme u Europi bila bi iznimno skupa, piše piše Wall Street Journal. Prema procjenama Međunarodnog instituta za strateške studije, taj bi proces mogao stajati oko tisuću milijardi dolara. Osim financijskog tereta, Europa i dalje ima ozbiljne tehnološke praznine, osobito u području nevidljivih borbenih zrakoplova, dalekometnih projektila i satelitske obavještajne infrastrukture. Iako europska vojna potrošnja snažno raste, prošle godine dosegla je oko 560 milijardi dolara, dvostruko više nego prije deset godina, industrija je i dalje rascjepkana po nacionalnim linijama. Svaka država razvija vlastite sustave, što usporava proizvodnju i povećava troškove. Istodobno, SAD raspolaže jedinstvenim tržištem i daleko najvećim vojnim proračunom na svijetu.
Unatoč tim ograničenjima, pomaci su vidljivi i ponekad iznenađujuće brzi. Nove europske tvrtke za proizvodnju dronova niču diljem kontinenta, dok veliki proizvođači poput Rheinmetalla i Leonarda otvaraju nove tvornice i zapošljavaju tisuće radnika. U nekim segmentima Europa je već prestigla SAD, primjerice u proizvodnji topničkog streljiva i oklopnih vozila. Do proljeća prošle godine, europski proizvođač projektila MBDA mogao je proizvoditi 40 kratkodometnih protuzračnih projektila Mistral mjesečno, u odnosu na deset prije rata, te je udvostručio proizvodnju protuoklopnih projektila. Rheinmetall će uskoro moći proizvoditi 1,5 milijuna topničkih granata kalibra 155 mm godišnje, više nego cijela američka obrambena industrija zajedno, navodi Wall Street Journal.
Politički pritisak dodatno raste zbog straha da bi Sjedinjene Države, u slučaju ozbiljnog zahlađenja odnosa, mogle ograničiti isporuku oružja ili čak onemogućiti korištenje američkih sustava koje europske zemlje već posjeduju. To je osobito problematično za države koje ovise o američkim borbenim zrakoplovima, čije održavanje i modernizacija zahtijevaju stalnu suradnju s Washingtonom.
Iako neke europske zemlje već sve češće biraju domaće proizvođače umjesto američkih, potpuni strateški zaokret još se nije dogodio. Stručnjaci upozoravaju da će Europi trebati najmanje deset godina da razvije vlastite napredne borbene zrakoplove i značajno smanji ovisnost o američkim satelitskim i raketnim sustavima.