Odluka o uvođenju eura nikad nije bila, niti će biti – isključivo ekonomska. Ona ponajprije odražava političku snagu zemalja EU pa zato jedna Britanija ili Danska nisu nikad morale pristati na uvođenje zajedničke valute, dok se Hrvatska koja se na to u pretpristupnim pregovorima obvezala ne ubraja ni u skupinu zemalja koje ga, nakon što ga usvoje, smiju – napustiti.
Politička budućnost EU odredit će i smjer monetarne politike jer je (kao i fiskalna) ona alat političke unifikacije, a ne neki paralelno živući organizam. Krene li EU u smjeru jače unifikacije koja neće značiti samo jedinstveno tržište, ta će politika diktirati i pritisak na integriranje zajedničke valute, u suprotnom – eurozona se može i raspasti. Gotovo je nemoguće naći makroekonomista u hrvatskom javnom prostoru koji bi riječ rekao protiv uvođenja eura.
Posebno je monolitan stav kad su posrijedi bankari i na njih naslonjeni analitičari. Za njih je to retoričko pitanje, dileme nema. Direktor Hrvatske udruge banaka govori čak o “žrtvovanju” milijardu kuna godišnje bankarskih zarada na tečajnim transakcijama kao minornoj posljedici u odnosu na prednosti: regulatorno “pojeftinjenje” i smanjenje rizika zemlje te u skladu s njim pad kamata. Teze o lokalnoj valuti kao instrumentu stabiliziranja ekonomije u krizama (koje u Hrvatskoj povijesno baš i nisu bile rijetke) spominju se usputno, kao nebitne pojedinosti. Suprotno kampanji regulatora koji potiče kunsko kreditiranje, bankari idu tako daleko da dužnike plaše otplaćivanjem skupljih kunskih kredita, dok će uvođenjem eura nestati ono što ih je na te kredite motiviralo – valutni rizik.
Istina je da nitko ne zna koliko će uopće godina proći do uvođenja eura i što će se u međuvremenu događati s euriborom koji je kod odluke o valuti kredita i izboru referentne kamate glavni problem – ne valuta koju brani središnja banka. A od tog rizika štiti ih kredit u kunama. Također, ako u trenutku konverzije u euro tečaj ostane sličan današnjem kojeg “brani” HNB dužnici neće imati ni štetu, ni korist. Bude li veći, profitiraju – glavnica u euru pada!
Protiv eura. Emocionalno sam vezan za kunu, ali racionalno je zadržati svoju valutu i monetarnu samostalnost. Kad imaš svoju valutu i svoju Narodnu banku možeš monetarnu politiku upregnuti u gospodarski razvoj. Svi analitičari ističu da bi se Grčka izvukla da je imala svoju valutu, a da kriza ne bi bila takva u Italiji, Španjolskoj i Portugalu da nemaju euro. Prema tome ne srljajte kao guske u maglu!