Umro cijenjeni hrvatski akademik Stanko Popović

 Istaknuti hrvatski fizičar akademik Stanko Popović, umro je u petak  u 83. godini života u Zagrebu, izvijestila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). 

Popović je rođen u Čitluku kod Sinja 1938. Gimnaziju je završio u Zadru, a eksperimentalnu fiziku diplomirao na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je fiziku čvrstoga stanja, a doktorirao 1968. s temom Studij mikrostrukturnih parametara polikristalnoga grafita.

Od 1961. do 1987. radio je u Institutu Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu. Izabran je u zvanje znanstveni suradnik 1971., viši znanstveni suradnik 1975. te znanstveni savjetnik 1979.  Obnašao je dužnost voditelja Rendgenskog laboratorija, voditelja Znanstvenoga vijeća za fiziku IRB-a, člana Znanstvenoga vijeća IRB-a i člana Savjeta IRB-a.

Godine 1987. izabran je za redovitoga profesora na Fizičkom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Umirovljen je 2008., a 2011. dobio je zvanje professor emeritus. Na diplomskom studiju fizike predavao je više kolegija, vodio je 25 diplomskih, 4 magistarska rada i 8 doktorskih radova.  Kao gostujući znanstvenik boravio je na Sveučilištu u Manchesteru, u Slovačkoj akademiji znanosti u Bratislavi te višekratno na Sveučilištu Martin Luther u Halleu. 

Kao znanstvenik bavio se fizikom i kemijom čvrstoga stanja, kristalografijom i općom fizikom. Primjenom rendgenske i elektronske difrakcije, elektronske mikroskopije i spektroskopije istraživao je mikrostrukturu i fazne dijagrame materijala.  Popović je dao doprinos teorijskom i eksperimentalnom razvoju metoda rendgenske difrakcije, te primjeni tih metoda u istraživanju  procesa precipitacije u prezasićenim čvrstim otopinama metalnih slitina i faznih dijagrama metalnih oksida, poluvodiča, minerala i biominerala. 

Objavio 255 znanstvenih radova, od toga oko 200 znanstvenih u časopisima koje navodi Current Contents. Radovi su citirani oko 6950 puta. Na znanstvenim, većinom međunarodnim skupovima, podnio je oko 250 priopćenja.  Bio je član Vijeća za školske udžbenike i sudjelovao u izradbi Hrvatskog nacionalnoga obrazovnog standarda te bio voditelj povjerenstva za izradu Nastavnoga plana i programa iz fizike (2004. – 2006.). 

Bio je urednik nekoliko zbornika radova znanstvenih skupova o školstvu u Hrvatskoj i znanstvenih skupova iz kristalografije koje je priredila HAZU. Suautor je Rječnika kristalografije, fizike kondenzirane tvari i fizike materijala (englesko-hrvatski, hrvatsko-engleski) u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2014.). Objavio je nekoliko radova o nazivlju u fizici u domaćim časopisima. 

Za redovitog člana HAZU izabran je 2004. a od 1992. bio je član suradnik. Od 2006. do 2017. bio je predsjednik Znanstvenog vijeće za kristalografiju HAZU – Hrvatske kristalografske zajednice. Za svoj rad dobio je Nagradu Grada Zagreba (1974.) i Državnu godišnju nagradu za znanstveni rad (2001.).