Naušnice kojima su Riječanke označavale pripadnost svom kraju, a Riječani, pomorci i ribari, nosili kao srećonoše koji donose optimizam, pozitivnu energiju i zaštitu od zla, postali su novo kulturno dobro. Tradicionalni zlatarski postupak, koji je u Rijeci prisutan najmanje od 18. stoljeća, upisan je kao nematerijalno dobro u Registar kulturnih dobara. Kao dio autohtonog nakita – simbola Rijeke, Kvarnera i Hrvatskog primorja, riječki morčić se, kako kažu u Ministarstvu kulture i medija, oblikovno i tehnološki razlikuje od venecijanskog, što potvrđuje njegov samostalan i originalan razvoj, dok specifična i sofisticirana tehnika izrade svjedoči o visokim dometima riječkog zlatarstva.
– Morčići su bili rašireni na širem primorskom i otočnom području, a od 19. stoljeća razvijaju se složenije, luksuzne forme nakita poznate pod nazivom Moretto fiumano. Tijekom vremena, morčić je postao prepoznatljiv znak Rijeke, nošen u različitim društvenim slojevima, ponajprije u obliku naušnica, a poslije i u drugim vrstama nakita. Kao dio obiteljskog nasljeđa mnogih primorskih obitelji, oni su i danas najomiljeniji nakit i dar, važan simbol identiteta Rijeke i svjedočanstvo dugotrajne i cijenjene tradicije riječkog zlatarstva – pojašnjavaju. Njihova izrada znatno se smanjila sredinom 20. stoljeća jer je bilo sve manje zlatara koji su poznavali tradicionalni način izrade. Inicijativu za upis umijeća izrade riječkih morčića u Registar pokrenula je nekadašnja Udruga morčići Moretti, na čelu s moretistom Gjonom Antonijem. U Rijeci kažu da su morčiće, nakon povijesne bitke i pobjede nad Turcima, na Grobniku žene dobivale na dar od svojih supruga, a prema jednoj verziji, crna boja morčića ima veze s Majkom Božjom iz Loretta. G. Antoni istaknuo je da morčić nije uvezen, nego je nastao u tim krajevima.
– Tehnologija izrade je posebna – naveo je. Morčić je, tvrdi, prvotno bio muški nakit izrađen na poseban način za prvorođeno muško dijete u obitelj, a mogao ga je izraditi samo majstor. U tim krajevima muškarci su nekad nosili naušnicu na desnom uhu. Tradicionalno se morčić izrađivao tehnikom lijevanja u sipinoj kosti. Nekoliko je teorija o njegovu nastanku, a jedna je vezana uz Maure, odnosno Arape i Saracene. “Crna boja kojom su prikazani odražava nekadašnje moralne i socijalne konotacije vezane za Maure, koji su se smatrali prijetnjom s juga”, piše u obrazloženju odluke.
Carica Marija Ana Savojska, supruga cara Ferdinanda I., naručila je od riječkog zlatara da joj izradi morčiće. “Kada ih je ugledala na ušima pučanki, te tipične morčiće, sa zanimanjem ih je proučavala i poželjela nakit s neobičnim glavicama pa se s tom nakanom obratila zlataru Giovanniju Corossaczu. On je za presvijetlu nalogodavku, koja je sama dala ideju za izvedbu, izradio savitljivu narukvicu, broš i naušnice”, zapisao je riječki povjesničar umjetnosti Riccardo Gigante. U Registar kulturnih dobara RH upisano je više od 9000 kulturnih dobara, od čega oko 5350 nepokretnih kulturnih dobara, 1130 arheoloških nalazišta i zona, 2280 pokretnih kulturnih dobara i više od 240 nematerijalnih kulturnih dobara, među kojima četrdesetak usmenih predaja, izričaja i govora, dvadesetak izvedbenih umjetnosti, oko 45 običaja, obreda i svečanosti, stotinjak znanja i vještina te dvadesetak tradicijskih obrta. Devetnaest je nematerijalnih kulturnih dobara na Reprezentativnom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.