Kaj muž zna kaj je čokolada, kažu kajkavci, i imaju pravo. Badava vam novci kad ste seljo beljo. Čitam tako da su neki obijesni bogatašići otišli u londonski Nusr-et Steakhouse i slistili tri boce vina Petrus za 30.000 funti, uz koje su si naručili i jedan Dom Perignon, koji je u usporedbi s Petrusom bagatela, pišljivih 1600 funti. Ako idete na vino koje stoji 10.000 funti, pa to je pravi obred: dok se vino naruči, dok se otvori, dok se pripremi za vas, pa dok se pijucka nakon neke serije delikatesa pariške kuhinje…
A ovi su dripci svoje Petruse slistili uz jedan odrezak, tri porcije pomfrita i 20 baklava. Nisam vinopija, ali bilo mi je žao tog vina da ga piju bez poštovanja – u takvoj situaciji nisu mogli razlikovati Petrus od Red Bulla, koji su također naručili te večeri.No još je gore svetogrđe prema Petrusu počinio Ronaldo kad je sa suprugom Georginom Rodriguez uletio u neki londonski kafić s dvoje prijatelja. Bio je rođendan njihove kćeri pa su društvo htjeli počastiti jednim od najskupljih vina na svijetu, teranom iz Richebourga za 20.000 eura. To su iskapili na eks, kao Coca-Colu, pa su si naručili još jednu bocu, ipak malo jeftiniju – Petrus. Ali nisu imali strpljenja, i ostavili su ga nepopijenoga, jer su za nepunih četvrt sata izletjeli iz kafića, jednako naglo kao što su i upali, dakako, plativši račun. Za uživanje u hrani i piću nije dakle dovoljno da imate novca, treba i vremena – ali ni to nije jamstvo da ćete užitak postići. To je osjetila na svojoj koži američka putopisna blogerica Geraldine DeRuiter, rodom iz Seattlea. Ona je sa sedmero prijatelja posjetila Bros’, restoran u talijanskom gradu Lecceu, ponosnog nositelja Michelinove zvjezdice. Svatko je od njih platio 200 eura za obrok od 27 sljedova koji su bili prilično bizarni. Na stol su im dolazile mesne kapljice, smrznuti zrak, jestivi papir, užegla ricotta, žele s ubrizganim molekulama mesa, a čak su za jedan slijed dobili čašice octa. No najluđa je bila limunska pjenica servirana u kugli na kojoj je jedini otvor bio modeliran prema ustima glavnog kuhara – do pjenice se moglo doći jedino tako da je ližete s odlijeva njegovih usana. To je mučenje trajalo četiri i pol sata, a još je gore da su nakon svega iz čuvenog restorana izašli gladni. Zgrožena Geraldine DeRuiter izrugala je na blogu chefa Floriana Pellegrina, a on joj je zauzvrat zahvalio na reklami: njezin je blog odjeknuo u cijelom svijetu pa je pjenica iz posude oblikovane prema njegovim ustima jednostavno planula – svi su htjeli isprobati tu ludost.
Ne moramo se zgražati nad dekadencijom bogatuna - sve nam je to pred nosom
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Europa prednjači u rastu davanja za vojsku, ove dvije države EU najviše se naoružavaju
Globalni vojni izdaci rastu jedanaestu godinu uzastopno, a u posljednjih 10 godina skočili su čak 41 posto
Generacijski kapital i vrhunske pravne kuće u projektu Pantheon AI
Iz dostupnih podataka vidi se da jezgru projekta čini platforma Pantheon AI, koju vode američki investitor Ryan Rich i hrvatski poduzetnik Jako Andabak kao osnivački partner
Postmoderno vrijeme i smisao: Čovjek se prestao pitati zašto uopće živi
Vaclav Havel rekao je da je tragedija čovječanstva što sve manje razmišlja o smislu vlastitog života i što ga to sve manje uznemirava. Zato ne treba čuditi što mladi potroše više vremena na platformama i društvenim mrežama nego na higijenu, sport, boravak u prirodi i izravne razgovore
'Kraće ćemo živjeti, jer će 80 posto debele djece biti takva i kad odrastu'
Nudi nam se obilje primamljivih prehrambenih proizvoda, krećemo se malo, brzo smo se privikli na dostavu hrane pa sve manje kuhamo kod kuće, upozorava prof. Štimac
EU deportirala najviše ilegalnih migranata u povijesti, ali i 'to je premalo': ovo su detalji
I njemački kancelar Friedrich Merz pohvalio se velikim uspjehom svoje vlade u borbi s ilegalnim migracijama
Meni također nije jasno poslovanje trgovina. U redu, s jedne strane, na slaganju robe može raditi praktički svatko - nema posebnih kvalifikacija. Već na blagajni je malo drugačije - prečesto naiđem na ohole ili živčane blagajnice. S druge strane, kako je moguće da su cijene u našim trgovinama praktički iste kao, recimo, u Njemačkoj, a plaće trgovaca 2-2.5 puta manje? Dobro, njemački porezi su niži, ali i u bruttu su plaće 1.5-2 puta niže? Nadalje, kako u jednoj trgovini netto plaća može biti 4000 kn, a u drugoj 7000? Nasuprot ovim, čini mi se objektivnim problemima, autor odlazi u krivom smjeru na drugim pitanjima poput navođenja studenata. U Americi su me davno naučili da je korisno da student radi negdje jer je to dobro za uvod u stvarni život koji ga čeka. Tako da ne vidim problem ovdje? Studentima je rad u trgovinama zapravo dodatni prihod (netko ih već uzdržava), a i ne moraju raditi u trgovini dugoročno, nego samo koliko žele. Anegdotalno, čuo sam od više njih nešto poput "ne dirajte nam nedjelju, tad je najbolja satnica". Drugi problem je bacanje hrane. Da, tužno je i žalosno da se kruh, navodno, baca zbog loše korice. Međutim, u trgovinama u kojima ja kupujem lokalno pečeni kruh je uglavnom jeftin i užasne kvalitete. Pitam se koliko je loš onda taj koji nije zadovoljio ni tako niski prag? Naposlijetku, zabluda je da je netko u svijetu gladan jer mi bacamo hranu. Ta hrana ne bi ni bila proizvedena da je ne kupujemo i mislim da je problem više ekologija, nego glad.